Prekomjeran unos vode također može imati posljedice

Nakon tri smrtna slučaja, među američkim vojnim regrutima javila se potreba za upozorenjem na opasnost unošenja previše vode u organizam.
Vojni instruktori uglavnom se usredotočuju na opasnosti vezane uz bolesti koje su posljedica vrućine, a koje su ubile velik broj zdravih mladih regruta, rekao je pukovnik John W. Gardner iz Office of the Armed Forces Medical Examiner u Rockvilleu, u Marylandu. Međutim, prevelik naglasak na ispijanje vode također može imati smrtonosne posljedice.
"Rizik je uglavnom povezivan s nedovoljnim pijenjem. A onda se desi da neki pretjeraju, navodeći regrute da piju količine vode koje ugrožavaju njihovo zdravlje", dodao je Gardner.
Primjerice, u rujnu 1999. 19-godišnji regrut srušio se za vrijeme 10 kilometra duga hoda, s tjelesnom temperaturom od 42 stupnja. Liječnici su ustanovili smrt, koja je uslijedila kao posljedica toplotnog udara te niske razine natrija, što je bio rezultat prevelika unosa tekućine.
Tijekom siječnja 2000., 20-godišnja vojna instruktorica popila je oko 11 l vode u periodu od 2 do 4 sata, pokušavajući dobiti uzorak urina za test na narkotike. Uslijedio je proljev, gubitak svijesti i potpuna zbunjenost. Ubrzo je umrla zbog oteklina na mozgu i plućima.
Treći slučaj zabilježen je u ožujku 2001., kada je 19-godišnji marinac umro uzevši prevelike količine vode nakon 40 kilometra duga hoda, tijekom kojeg je "teglio" opremu tešku 40 kg. Iako je u prvoj fazi osmosatnog hoda djelovao sasvim zdravo, pred kraj je počeo povraćati i pokazivati znakove pretjerana umora. Poslan je u bolnicu, gdje je pao u komu, zadobio otekline na mozgu i sljedećeg dana preminuo. Nije utvrđeno koliko je vode tijekom marša popio, no prije nego što su krenuli, svi su bili upozoreni na važnost unošenja dovoljne količine tekućine u organizam.
U intervjuu za Reuters Gardner je objasnio koliko je opasno ispijati prevelike količine vode. Naime, riječ je o tome da tijelo ne može izlučiti toliko puno tekućine. Višak vode stoga odlazi u utrobu, u koju se onda "pumpa" sol iz ostalih dijelova tijela, smanjujući koncentraciju soli u tkivu. Promjena koncentracije soli, pak, uzrokuje promjenu omjera tekućina unutar tijela, što može potaknuti oticanje mozga, a otečeni organ tada pritišće kosti lubanje i oštećuje se.
Istraživači napominju da su primijetili kako je sličan slučaj sa sportašima koji nastojeći izbjeći toplotni udar znaju uzimati prevelike količine vode. Isto se događa i s psihijatrijskim bolesnicima koji unose previše vode s ciljem da isperu svoje grijehe ili da izbace otrove koji su im navodno ušli u organizam.