Oprez kod redukcijskih dijeta za djecu

Datum objave: 01. 01. 2005.

Rezlutati istraživanja objavljenog u časopisu Pediatrics sugeriraju da djeca i tinejđeri ne bi trebali redukcijske dijete provoditi bez stručne podrške.. jer to može rezultirati prejedanjem i dodatnim porastom tjelesne mase.
Istraživači sa Harvard Medical School proučavali su 8203 djevojčice i 6769 dječaka između 9 i 14 godina. Putem upitnika, istraživači su pratili dječje prehrambene navike i intezitet njihove tjelovježbe te utvrdili da je porast tjelesne mase češći među djecom koja provode redukcijske dijete nego kod djece koja ih ne provode.
Rezultati su pokazali da 25% djevojčica i 14% dječaka povremeno provodi redukcijske dijete, dok je 5% djevojčica i 2% dječaka stalnom na dijetama. Kada su u obzir uzeti i ostali čimbenici rizika za porast tjelesne mase, primjerice rast, vrijeme provedeno ispred televizije i tjelesna neaktivnst, pokazano je da:

  • Djevojčice koje su stalno na dijetama prosječno godišnje povećaju tjelesnu masu za 3,4 kg u odnosu na djevojčice koje ne provode redukcijske dijete

  • Djevojčice koje povremeno provode redukcijske dijete povećaju tjelesnu masu za prosječno za 2,6 kilograma godišnje u odnosu na djevojčice koje nisu nikada bile na redukcijskoj dijeti

  • Dječaci koji često, ili povremeno, slijede režim redukcijskih dijeta, imaju tendenciju povećavanja tjelesne mase za 4,4 kilograma u odnosu na dječake koji se ne podvrgavaju sličnim dijetama

  • Djevojčice koje se stalno podvrgavaju redukcijskim dijetama 12 puta su sklonije prejednanju u odnosu od djevojčica koje nisu na dijeti

  • Dječaci koji se stalno podvrgavaju redukcijskim dijetama 7 puta su skloniji prejedanju od onih koji nisu na dijeti
  • Djeca koja imaju nekoliko kilograma viška, adekvatnu tjelesnu masu trebali bi postizati smanjenjem količine obroka, zamjenom masnijih proizvoda za one sa nižim udjelom masnoća i izbjegavanjem slatkiša i zaslađenih napitaka.
    Ukoliko je dijete (ili tinejđer) pretilo i postoji potreba za provođenjem redukcijskih dijeta, onda bi se one trebale provoditi uz pomoć nutricionista ili liječnika dijetetičara, zaključak je istraživača studije.

    Izvor: PEDIATRICS Vol. 112 No. 4 October 2003, pp. 900-906

    Pošalji prijatelju na email

    Komentari