Nutritivne posljedice alkoholizma

Mnogi alkoholičari su pothranjeni jer, ili ne unose dovoljno esencijalnih nutrijenata ili im alkohol unesen u prekomjernim količinama i metatabolizam alkohola, ometa pravilnu apsorpciju, probavu i iskoristivost nutrijenata.. Kao posljedica alkoholizma razvija se deficit nutrijenata, posebice proteina i nekih vitamina, što će, ukoliko se ne provodi adekvatna nutritivna terapija, s vremenom doprinijeti razvoju ozbiljnih oštećenja, u prvom redu jetre.

Nutritivne i biokemijske posljedice unosa alkohola rezultat su kombinacije onoga što se dešava – metabolizma etanola – i onoga što se ne dešava – normalnog unosa hrane i esencijalnih komponenata hrane.

Nutritivna vrijednost alkoholnih pića

Alkoholna pića uglavnom se sastoje od vode, čistog alkohola (etanola) i, ovisno o vrsti alkoholnog pića, različite količine šećera (ugljikohidrata) te zanemarive količine proteina, vitamina i minerala.
Udio ugljikohidrata, kako je rečeno, razlikuje se od pića do pića. Primjerice, viski, konjak i votka ne sadrže šećer; vina sadrže od 2 do 10 g šećera/L; pivo oko 30 g/L; likeri oko 120 g/L. Jednako tako, niti sadržaj alkohola u svim pićima nije jednak: pivo sadrži otprilike 40-50 g/L; vina i kokteli oko 120 g/L, žestoka alkoholna pića 400 – 500 g/L.
Razumljivo, ni veličine jedne jedinice serviranja alkoholnog pića nisu jednake za sve alkoholna pića. Tako, jednu jedinicu serviranja alkoholnog pića čini: 1,5 dcl vina, 3 dcl piva i 0,3 dcl žestokog alkoholnog pića.

S obzirom da nemaju gotovo nikakvu nutritivnu vrijednost, a istovremeno imaju znatnu kalorijsku vrijednost (1 g alkohola oslobađa 7 kcal), alkoholna pića smatraju se "praznim kalorijama".
Utjecaj alkohola na apsorpciju i iskoristivost nutrijenata

Nekoliko je načina na koji alkohol utječe na apsorpciju i iskorištenje nutrijenata.
Alkohol:
1) smanjuje lučenje probavnih enzima gušterače te tako spriječava razgradnju nutrijenata na molekule koje organizam može iskoristiti
2) oštećujući sluznicu želuca i crijeva smanjuje apsorpciju nutrijenata u probavnom sustavu te onemogućuje njihov transport u krv
3) ometajući transport, skladištenje i izlučivanje nutrijenata, čak i ukoliko su probavljeni i apsorbirani, alkohol ometa njihovo iskorištavanje
Činjenica da alkoholičarima ponekad i do 50% ukupne dnevno unesene energije potječe od alkohola, jasno govori da unosom alkohola često zanemaruju unos osnovnih nutrijenata.

Alkohol i ugljikohidrati
Kod alkoholičara su, čak i kada imaju adekvatnu prehranu, često narušeni mehanimi kontrole glukoze u krvi, štoza posljedicu ima ili porast ili pad razine glukoze u krvi.

Kod alkoholičara koji nisu dijabetičari, hiperglikemija je najčešće privremena i bez većih posljedica. Smanjena razina glukoze u krvi, hipoglikemija, s druge strane može rezultirati ozbiljnim oštećenjima čak i kada je stanje kratkotrajno. Hipoglikemija se najčešće javlja kod pothranjenih osoba ili osoba koje praktički gladuju, a istovremeno konzumiraju alkohol. Naime, jer nema hrane koja bi osigurala energiju, dolazi do narušavanja i crpljenja zaliha šećera. S obzirom da produkti metabolizma alkohola inhibiraju formiranje glukoze iz neugljikohidratnih izvora, primjerice aminokiselina, mozak i ostali organi i tkiva ostaju bez osnovnog izvora energije, usljed čega njihova funkcija biva ozbiljno narušena.

Alkohol i status proteina
Deficit proteina je najčešći deficit kojemu su izloženi alkoholičari. Istraživanja sugeriraju da alkohol utječe na iskoristivost proteina ometajući:

Alkoholičari sa oštećenom jetrom posebno su podložni nepravilnostima u metabolizmu proteina.

Vitamini
Alkoholičari često imaju kliničke pokazatelje deficita vitamina B1, B2, B6, folne kiseline i vitamina C. Učestalost deficita u korelaciji je sa količinom konzumiranog alkohola kao i smanjenim unosom navedenih nutrijenata.
Deficit vitamina posebno je čest kod alkoholičara sa cirozom jetre, a rezultat je kombinacije dvaju čimbenika: niskog unosa vitamina te, usljed prekomjernog unosa alkohola, ometane apsorpcije unešenih vitamina. Posebno čest deficit koji se javlja kod alkoholičara je deficit vitamina A.

Minerali
Iako alkohol, čini se, ne utječe na apsorpciju kalcija, magnezija, željeza i cinka, deficit ovih minerala češći je kod alkoholičara nego kod nealkoholičara. Deficit kalcija rezlutat je malapsorpcije masti, deficit magnezija posljedica smanjenog unosa magnezija te povećanog lučanja mokraćom, povraćanjem i proljevom; deficit željeza veže se uz gastrointestinalna krvarenja; dok je deficit cinka jednako rezultat nižeg unosa i malapsorpcije cinka. Posljedice deficita minerala mogu biti brojne, od gubitka koštane mase usljed deficita kalcija do kožnih lezija koje mogu biti rezultat deficita cinka.
Nutritivni status alkoholičara
Opće je stajalite da alkoholičari nemaju pravilno izbalansiranu prehranu; štoviše, prekomjeran unos alkohola, kako već spomenuto, utječe na apsorpciju gotovo svih nutrijenata.

Posljedično, alkoholičari su skupina posebno rizična na pothranjenost, a ona može biti primarna ili sekundarna.
Do primarne pothranjenosti dolazi kada alkohol postaje zamjena za ostale nutrijente ili čak kompletne obroke, u prehrani, što rezultira sveukupnim smanjenim nutritivnim unosom.
Sekundarna pothranjenost javlja se u slučaju kada alkoholičari konzumiraju dovoljne količine hrane i nutrijenata no alkohol utječe na njihovu apsorpciju i iskoristivost.

Nutritivna intervencija

Kombinacija apsitinencije od alkohola i adekvatna prehrana, najbolja su metoda liječenja potranjenosti alkoholičara.
Alkoholičari kojima alkohol osigurava do 30% ukupne dnevne energije unose znatno manje nutrijenata nego li je preporučeno. Deficit ugljikohidrata, proteina, masti, vitamina A, C i B2 te minerala kalcija i željeza može uzrokovati ozbiljne poremećaje u organizmu. Stoga, kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri spriječio razvoj komplikacija vezanih uz alkoholizam, nutritivna intervencija mora biti sastavni dio terapije alkoholičara.
U prvom redu treba paziti da dnevni obroci alkoholičara budu kompletni i dobro izbalansirani te da ih, alkoholičar se ne izbjegava ili mijenja za alkohol. Makronutrijenti u prehrani alkoholičara trebaju biti zastupljeni u istim količinama kao i u prehrani zdravih osoba - nealkoholičara. Čak i usporkos navedenim abnormalnostima u metabolizmu proteina, pacijenti sa cirozom jetre ipak ne trebaju više proteina u prehrani od zdravih osoba, oko 35 – 50 g/dan. Potreban je oprez kod unosa masti, jer su zbog ometanog metabolizma masti alkoholičari izloženi riziku od nakupljanja masti u jetri te razvoju masne jetre. Lako je zaključiti da manji unosom masti smanjuje i rizik za razvoj masne jetre. Osim količine, važna i vrsta masti koju alkoholičar unosi. Naime, pokazano je da dugolačani trigliceridi pogoduju razvoju masne jetre dok srednjelančani trigliceridi smanjuju rizik za razvoj istog stanja.
Ipak, s obzirom da čak i kompletna, dobro izbalansirana prehrana, ne može u potpunosti spriječiti oštećenja određenih organa kod alkoholičara, ponekad je potrebno unos određenih nutrijenata osigurati različitim suplementima i dodacima prehrani jer suplementacija, osim što može djelovati preventivno, ponekad može djelovati čak i kurativno. Primjerice, unos vitamina B skupine, posebice vitamina B1, može do određene mjere popraviti oštećenja na mozgu koja su rezultat, u prvom redu unosa alkohola, a onda i deficita vitamin B1. S obzirom da je toksičnost vitamina B1 neznatna, te se ovaj vitamin može uzimati sa velikom dozom sigurnosti, svi alkoholičarima koji su na programu liječenja, trebali bi primati 50 mg vitamina B1 dnevno.
Vitamini B2 i B6 preporučuju se u dozama u kojima su najčešće prisutni u vitaminskim preparatima, to su one doze koje zadovoljavaju dnevne potrebe organizma za vitaminima.

Adekvatan unos folne kiseline moguće je ostvariti dobro izbalansiranom prehranom, koja obiluje zelenim lisnatim povrćem.
Vitamin A je specifičan, i odluku o njegovoj suplementaciji treba procjeniti stručna osoba tek nakon što je stanje deficita ovog vitamina dobro dokumentirano. Oprez sa vitaminom A je potreban iz više razloga:

Kako bi se popravilo stanje uhranjenosti, alkoholičarima se ponakad daju i anabolički steroidi, derivati muškog hormona testosterona koji mogu potaknuti rast sveukupne tjelesne mase te tako pomoći u oporavku od pothranjenosti, a u svrhu smanjenja oksidativnog stresa, iako još uvijek bez konačnih zaključaka, spominju se antioksidativne komponente: S–adenozilmetionin (SAMe) i silimarin.
Iva Alebić, dipl.ing.
Darija Vranešić, dipl.ing.
Članak u cijelosti objavljen na [url="#"] PLIVAmed.net[/url]