Kombiniranje hrane

Ovaj model prehrane zasniva se na premisi da je pravilno kombiniranje namirnica važno za adekvatnu probavu, iskorištenje i asimilaciju nutrijenata potrebnih našemu organizmu kako bi mogao funkcionirati..
Tako su primjerice procesi probave ugljikohidrata (škroba i šećera) i proteina toliko različiti da konzumiraje ovih dviju vrsta namirnica u istom obroku rezultira međusobnim narušavanjem procesa razgradnje. Stoga, najbolja učinkovitost probave zahtijeva da hranu jedemo na način da u najvećoj mogućoj mjeri smanjimo «prepreke» u radu probavnog sustava.
Probavni enzimi luče se u specifičnim količinama u točno određeno vrijeme. Različite vrste namirnica zahtijevaju različite probavne sokove, a upravo znanje o procesu probave navodi mnoge praktičare da preporučuju pravilno kombiniranje hrane koje se ukratko može objasniti u 9 stavki;
1. Namirnice bogate ugljikohidratima i namirnice koje sadrže velike količine kiselina ne smiju se jesti u istom obroku. Drugim riječima, u istom obroku nemojte jesti krumpir, rižu ili kruh i limune, naranče, ananas, rajčice i drugo oporo voće. Pozadina ove preporuke stoji u čunjenici da ptijalin, enzim koji djeluje u ustima, djeluje samo u lužnatom mediju te ga uništavaju čak i male koncentracije kiseline. Osim što voćne kiseline inaktivirajući ptijalin spriječavaju razgradnju ugljikohidrata, one također potiču i proces fermentacije.
Rajčice se također ne bi trebale kombinirati sa namirnicama bogatima škrobom jer velika koncentracija kiselina prisutna u rajčicama, koja se čak i povećava kuhanjem, sasvim sigurno otežava proces razgradnje škroba, s obzirom da taj proces zahtijeva lužnati medij. Rajčice se mogu konzumirati sa lisnatim povrćem i masnom hranom.
2. Koncentrirani proteini i koncentrirani ugljikohidrati ne bi se smjeli konzumirati u istom obroku. To zanči da se orašasti plodovi, meso, jaja, sir ili ostale namirnice bogate proteinima ne bi trebali konzumirati u obroku koji sadržava bijeli kruh, žitarice, krumprir, slatko voće, kolače isl. Namirnice bogate šećerom uvelike «koče» lučenje želučanih sokova i značajno usporavaju probavu. Štoviše, ukoliko se konzumiraju u velikim količinama, čak i umanjuju želučanu aktivnost.
3. Dvije različite namirnice koje sadrže značajne količine proteina ne smiju se konzumirati u istom obroku. Treba izbjegavati unos orašastih plodova i mesa, ili jaja i mesa, sira i orašastih plodova, sira i jaja, mesa i mlijeka, jaja i mlijeka isl. kombinacije u istom obroku. Potrebu za izbjegavanjem ovakvih kombinacija, pristalice metode kombiniranja hrane objašnjavaju činjenicom da svaka proteinska namirnica zahtijeva različitu količinu probavnih sokova kao i različito vrijeme njihovog lučenja.

Primjerice, jaja, meso i mlijeko zahtijevaju različito vrijeme lučenja probavnih enzima.
4. Namirnice bogate mastima nisu dobra kombinacija s namirnicama bogatim proteinima jer masti značajno usporavaju lučenje probavnih sokova potrebnih za razgradnju proteinskih namirnica.
5. U istom obroku ne valja konzumirati proteine i kiselo voće. Drugim riječima, meso, jaja, mlijeko, sir i sl. ne treba jesti u istom obroku sa narančama, rajčicama, limunima, ananasom isl. Kiselo voće ozbiljno narušava probavu proteina.
6. Namirnice bogate škrobom i namirnice bogate šećerom također su loša kombinacija. Primjerice, ukoliko se u istom obroku džem, med, slatko voće konzumiraju sa žitaricama, krumpirima isl., doći će do procesa fermentacije. Također, pri konzumaciji šećera, usta se velikom brzinom napune slinom, no ta slina ne sadrži ptijalin, enzim potreban za razgradnju škroba.
7. U jednom obroku treba konzumirati samo jednu namirnicu bogatu škrobom.
8. Dinje i lubenice ne treba konzumirati sa drugim namirnicama.
9. Mlijeko je najbolje konzumirati zasebno. Mlijeko se ne probavlja u želucu već u dvanaesniku, stoga prisutnost mlijeka u želucu ne rezultira lučenjem probavnih sokova.