Zašto je važna suradnja između liječnika i nutricionista?

Osim nutricionista i dijetetičara, koji imaju ključnu ulogu u edukaciji pacijenata, liječnici također imaju važnu ulogu u pružanju informacija o prehrani. Oni su prvi kontakt pacijenta koji zahtijeva nutritivnu edukaciju i prepoznaju potrebu za istom. Ipak, često se suočavaju s ograničenjima vremena, prosječno izdvajajući 1-5 minuta za razgovor o prehrani s pacijentom, zbog preopterećenosti sustava i drugih izazova. Postavlja se pitanje: “Moraju li liječnici biti nutricionisti?“. Ne, ali imaju važnu ulogu u prepoznavanju kada je prehrana jedan od glavnih uzroka lošeg zdravstvenog stanja te u pružanju savjeta i upućivanju pacijenata nutricionistima/dijetetičarima kada je to potrebno.

Postoje brojne studije koje su ispitivale procjenu općeg znanja o prehrani kod različitih skupina ispitanika, uključujući sportaše, mlade osobe, djecu, zdravstvene djelatnike i druge. Međutim, rijetko je provedeno istraživanje koje bi se usmjerilo na znanje liječnika specijaliziranih medicinskih područja, a posebno u usporedbi s nutricionistima.

Stoga je provedena prva studija u Hrvatskoj, koja je za cilj imala procijeniti opće znanje o prehrani liječnika, specijalista gastroenterologije, endokrinologije, opće medicine i medicine rada te nutricionista u svrhu procjene razine nutritivne skrbi koju mogu pružiti pacijentima. Osnovna hipoteza ovog istraživanja bila je da nutricionisti, zbog svoje stručnosti i temeljitog obrazovanja u području prehrane, posjeduju bolje znanje o prehrani u usporedbi s liječnicima različitih specijalizacija koji unutar svoje prakse pacijente trebaju savjetovati o pravilnoj prehrani s obzirom na zdravstveno stanje.

U istraživanju je sudjelovalo 20 studenata završne godine diplomskog studija nutricionizma te 22 liječnika. Za prikupljanje podataka korišten je upitnik o znanju o prehrani, a Ispitanici su popunjavali upitnike tijekom direktnog, individualnog kontakta.

Analiza rezultata GNKQ upitnika među nutricionistima i liječnicima otkrila je značajne razlike u prosječnim ukupnim rezultatima. Nutricionisti su postigli visok prosječan rezultat od preko 81%, dok su liječnici ostvarili prosječno 71% točnih odgovora. Osim ukupnih rezultata, nutricionisti su pokazali više točnih odgovora u pojedinim sekcijama upitnika u usporedbi s liječnicima.

U prvoj sekciji upitnika (tzv. Znanje o prehrani), koja se fokusira na prehrambene savjete koje nam pružaju stručnjaci, uključena su pitanja koja nam omogućuju bolje razumijevanje njihovog znanja i stavova o prehrani. U ovoj su sekciji nutricionisti ostvarili prosječan rezultat od 14,95 (± 1,15) bodova, dok su liječnici ostvarili prosječan rezultat od 13,27 (± 2,03) bodova.

Jedno od pitanja koje je istaknulo značajnu razliku u znanju ispitanika odnosilo se na minimalan broj porcija voća i povrća preporučen za pravilnu prehranu, što prema prehrambenim smjernicama iznosi 5 serviranja na dan, odnosno > 400 g/dan. Dok je 90% nutricionista dalo točan odgovor, samo 18,2% liječnika odgovorilo je ispravno.

U sekciji "Zdravstveni problemi/tjelesna masa" nutricionisti su imali prosječan rezultat od 17,79 (± 1,18) bodova, dok su liječnici ostvarili 16,14 (± 2,19) bodova, pokazujući značajno bolje znanje nutricionista u toj sekciji. Jedno pitanje u ovoj sekciji rezultiralo je visokim udjelom netočnih odgovora među liječnicima i nutricionistima. Ispitanici su se trebali izjasniti o izjavi: "Kako bi održali zdravu tjelesnu masu, ljudi bi trebali jesti hranu bogatu proteinima." Čak 60,0% nutricionista i 86,4% liječnika odgovorilo je netočno. Ovi rezultati ukazuju na potrebu dodatne edukacije i informiranja o važnosti pravilne, raznovrsne prehrane za održavanje zdravlja i tjelesne mase.

Promatrajući rezultate raspodijeljene prema specijalizaciji ispitivanih liječnika, primjećuje se da su endokrinolozi postigli najviši prosječni rezultat od 81,3%, što ukazuje na vrlo dobro znanje o pravilnoj prehrani, obrascima prehrane, izvorima nutrijenata te utjecaju prehrane na zdravlje. S druge strane, gastroenterolozi su ostvarili najniži prosječni rezultat od 61,0 (± 6,96) bodova, što upućuje na nešto manje znanje u području pravilne prehrane. Liječnici specijalizirani za medicinu rada imaju prosječan ostvareni rezultat od 64,5 (± 6,3) bodova, dok su liječnici obiteljske medicine postigli prosječan rezultat od 62,62 (± 5,75) bodova.

Rezultati ovog istraživanja ukazuju da nutricionisti, zbog svog specijaliziranog obrazovanja i dubljeg razumijevanja prehrambenih aspekata te njihove povezanosti sa zdravljem, posjeduju bolje znanje o prehrani u usporedbi s liječnicima različitih specijalizacija.

Unatoč tome, svaki liječnik, bez obzira na specijalizaciju, treba imati osnovno znanje o prehrani kako bi pružio pacijentima savjete o zdravom načinu života i prehrani. No, kada se pacijent suoči s određenim zdravstvenim stanjem koje zahtijeva detaljnije prehrambene smjernice ili individualizirani plan prehrane, ključna je suradnja s nutricionistom.

Izvor: Rumora Samarin, I., Štrbac, L., Vukomanović, A., Šatalić, Z. i Panjkota Krbavčić, I. (2023). Važnost interdisciplinarnog pristupa liječnika i nutricionista u zbrinjavanju pacijenata. Hrvatski časopis za prehrambenu tehnologiju, biotehnologiju i nutricionizam, 18 (1-2), 42-48. https://doi.org/10.31895/hcptbn.18.1-2.5