Znanstvenici su utvrdili da vrijeme u kojemu konzumiramo pojedine obroke utječe na odgovore tijela na unesenu hranu, odnosno na našu sposobnost gubitka tjelesne mase.
U našem organizmu postoje brojni unutarnji ili cirkadijski satovi, a zanimljivo je da glavni organi probavnog sustava posjeduju svoje vlastite cirkadijske satove. Kada spomenuti satovi nisu usklađeni s „glavnim satom“, odnosno satom u mozgu, dolazi do nepoželjnog utjecaja na metabolizam.
Rezultati istraživanja su pokazali da je vrijeme konzumiranja hrane, u odnosu na početak izlučivanja melatonina, povezano s udjelom tjelesne masti i vrijednošću indeksa tjelesne mase (ITM).
S druge strane, veza između spomenutog udjela tjelesne masti i ITM te točnog sata konzumiranja hrane, unesenih kalorija i makronutrijenata, tjelesne aktivnosti i duljine sna nije pronađena. Time je utvrđeno da konzumacija hrane tijekom večeri i/ili noći, neovisno o količini ili sastavu unesene hrane i razine tjelesne aktivnosti, igra vrlo veliku ulogu u sastavu tijela.
Provedeno je posebno istraživanje štetnog utjecaja konzumacije hrane kasno navečer na tjelesnu masu. Istraživanjem je utvrđeno da je idealno vrijeme konzumiranja najvećeg obroka u danu osam sati prije početka izlučivanja melatonina izazvanog prigušenim svjetlom. Točnije, osoba koja se inače osjeća umorno oko 21 sat trebala bi svoj veliki obrok pojesti oko 13 sati.
Cirkadijski ili unutarnji sat mijenja se s godinama, zbog čega znanstvenici savjetuju da se i prehrana i vrijeme obroka mijenjaju usporedno s time. Mlađe osobe imaju kasniji cirkadijski sat, dok starije osobe imaju raniji cirkadijski sat. Iako je teško točno utvrditi vrijeme početka izlučivanja melatonina, rezultati istraživanja svejedno bi se mogli uspješno koristiti u izradi personalizirnih planova prehrane.
Izvor: Conference of chrono nutrition, Royal Society of Medicine London
