Vlakna lanenih sjemenki štite od pretilosti

U svrhu istraživanja znanstvenici su miševe rasporedili u 4 skupine s različitim načinima prehrane. Prvi je uključivao uobičajenu prehranu s 4,6% vlakana iz soje (kontrolna skupina), drugi je bio bogat mastima i nije sadržavao vlakna (skupina s mastima), treći je bio bogat mastima i sadržavao 10% neprobavljivih celuloznih vlakana (skupina s celulozom), a četvrti je način prehrane uz obilje masti sadržavao i 10% vlakana lanenih sjemenki (skupina s lanom).

Znanstvenici su izmjerili količinu potrošenog kisika i proizvedenog ugljikova dioksida, količinu konzumirane hrane i vode te količinu potrošene energije. Na kraju istraživanja izmjerena je i tolerancija glukoze. Nakon 12 tjedana istraživanja znanstvenici su analizirali uzorak sadržaja slijepog crijeva miševa u kojem se obično nalaze bakterije i drugi biološki materijal.

Otkriveno je da je skupina s mastima u odnosu na druge skupine imala manje bakterija vezanih uz popravak metaboličkog zdravlja, niže razine povoljnih masnih kiselina te više bakterija koje se povezuju s pretilošću. U usporedbi sa skupinom s mastima, broj bakterija skupine s celulozom i skupine s lanom vratio se na svoje optimalne razine. Miševi iz skupine s lanom bili su više tjelesno aktivni te nisu dobili na masi onoliko koliko i druge skupine koje su se hranile prehranom bogatom mastima.

Lan kao dodatak prehrani pomogao je i u kontroli glukoze i razina povoljnih masnih kiselina. Naime, ove su vrijednosti bile nalik onima iz zdrave, kontrolne skupine. Nadalje, analiziranjem sadržaja slijepog crijeva znanstvenici su naišli na dokaze da bakterije fermentiraju vlakna te zatim proizvode povoljne masne kiseline.

Smatra se da vlakna lanenih sjemenki u obliku dodatka prehrani utječu na metabolizam povećanjem potrošnje energije te smanjenjem pretilosti i poboljšanjem tolerancije glukoze. Znanstvenici namjeravaju buduća istraživanja usmjeriti na shvaćanje funkcija različitih bakterija i utvrđivanje mehanizama djelovanja vlakana lanenih sjemenki na metabolizam kako životinja, tako i ljudi.

Izvor: American Journal of Physiology – Endocrinology and Metabolism