Visokokvalitetni sojin protein

Proteini su neophodni za organizam, no kvalitetom se razlikuju.

Novo istraživanje, objavljeno u časopisu Journal of Agriculture and Food Chemistry detaljno razmatra kriterije za utvrđivanje kvalitete proteina.

Tradicionalne metode utvrđivanja kvalitete proteina pokazale su da su životinjski proteini iz mlijeka i jaja visoke kakvoće. No, ako je netko zainteresiran za prehranu temeljenu isključivo na hrani biljnog porijekla, od iznimne je važnost utvrditi alternativne izvore visokokvalitetnih proteina.

FAO (Food and Agriculture Organization) i WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) preporučuju primjenu PDCAAS metode (protein digestibility-corrected amino acid score) kao jednostavne i znanstveno temeljene metode za procjenu kvalitete proteina. Metoda se fokusira na tri različita parametra: količine esencijalnih aminokiselina koje protein sadrži, načina na koji se protein razdrađuje te, uzimajući u obzir oba prethodna čimbenika, da li protein zadovoljava kriterije FAO/WHO postavljene za djecu u dobi od 2 do 5 godina (jer djeca imaju veće zahtjeve za proteinima zbog rasta i razvoja).

Prema istraživanju, protein soje ima PDCAAS 1,00, što znači da se radi o visokokvalitetnom proteinu, koji zadovoljava zahtjeve i djece i odraslih. Treba naglasiti da i proteini iz jaja, mlječnih proizvoda i mesa također imaju vrijednost kvaltete od 1,00.

Činjenica je i da je protein iz soje jedini široku dostupni protein biljnog porijekla koji postiže ovako visoke kriterije kakvoće što trebau uzeti u obzir sve osobe čije se prehrana temelji isključivo na hrani biljnog porijekla.