Važnost obogaćivanja namirnica vitaminom D

Hrana osigurava relativno mali udio opskrbe vitaminom D, dok vitamin D sintetiziran u koži djelovanjem UVB zraka daje najveći doprinos ukupnom statusu ovog vitamina u organizmu. Međutim, adekvatno izlaganje sunčevoj svjetlosti može predstavljati izazov, posebno tijekom zimskog razdoblja.

Kako bi osigurali adekvatan status vitamina D u populaciji bez obzira na stupanj izloženosti sunčevoj svjetlosti, stručnjaci su odredili razinu adekvatnog unosa vitamina D na temelju pretpostavljene niske izloženosti sunčevim zrakama i unosa potrebnog kako bi se postigla razina 25-hidroksivitamina D u serumu veća ili jednaka 50 nmol/L. Međutim, samo nekoliko namirnica prirodno sadrži značajne količine vitamina D i to su uglavnom namirnice životinjskog porijekla – plava riba, meso, mliječni proizvodi i jaja. Zato prelazak na biljnu prehranu vjerojatno može dodatno pogoršati rizik od nedostatka vitamina D, navode autori studije.

U ovoj studiji znanstvenici su nastojali simulirati promjene koje je potrebno uvesti u nizozemski model prehrane kako bi se prevladali nedostaci vitamina D, kao i posljedice na energetski unos i emisije ugljika. Uz to, prehrambeni pomaci modelirani su proširivanjem prehrane obogaćenom mlijekom, kruhom i biljnim uljima.

Znanstvenici su zaključili kako je osnovna prehrana osiguravala otprilike petinu adekvatnog unosa vitamina D iz prirodnih prehrambenih izvora i namirnica obogaćenih vitaminom D. Kada se želio postići optimalan unos vitamina D, ovi izvori vitamina D zajedno nisu bili dovoljni za zadovoljavanje potrebnog unosa, osim ako se emisija ugljika nije povećala gotovo trostruko, a unos kalorija dvostruko.

Kada su u prehranu uvedeni kruh, mlijeko i ulje obogaćeni vitaminom D, zajedno s povećanjem konzumacije ribe i smanjenjem konzumacije šećera, grickalica i kolača, mogao se postići adekvatni unos vitamina D i drugih nutrijenata unutar energetskog unosa od 2000 kcal, uz relativno nepromijenjeni ugljični otisak.

U izvještaju se navodi kako bi trenutno bilo potrebno abnormalno povećati unos hrane životinjskog porijekla i stupanj ugljičnog otiska kako bi se postigao adekvatan unos vitamina D prehranom, osim ako bi se u prehranu uvela veća količina obogaćenih namirnica.

Smanjenje emisije ugljika za 10% uz ispunjavanje preporuka za nutrijente bilo je izvedivo kada se unos proizvoda poput mesa, mliječnih proizvoda, šećera, grickalica, kolača i bezalkoholnih pića preusmjerio na ribu, voće, orašaste plodove, povrće i jaja. Međutim, autori studije tvrde kako bi ove prehrambene promjene mogle biti manje prihvatljive i realne jer meso, riba, jaja i mliječni proizvodi predstavljaju važne izvore kalcija, joda, cinka, željeza, vitamina B skupine i vitamina D.