U nedavnom istraživanju na štakorima znanstvenici su utvrđivali utjecaj naglog pada razine glukoze u krvi na raspoloženje, odnosno emocionalno ponašanje.
Znanstvenici su štakorima ubrizgali spoj za blokiranje metabolizma glukoze i tako uzrokovali hipoglikemiju te ih zatim stavili u posebnu komoru. Drugom su im prilikom ubrizgali vodu te ih stavili u potpuno drugu komoru. Kasnije, kada su im dali da biraju u koju će komoru ući, štakori bi izbjegavali komoru u kojoj su bili s hipoglikemijom. Ovo izbjegavanje znak je stresa i tjeskobe, što znači da su štakori u komori bili pod stresom kojeg ne žele ponovno iskusiti.
Štakorima s hipoglikemijom analizirana je krv i otkrivena je veća razina kortikosterona, glavnog indikatora fiziološkog stresa.
Nadalje, štakori s hipoglikemijom znanstvenicima su se činili ponešto tromima. Neki bi rekli da je to zbog nedostatka glukoze koja je potrebna za rad mišića, no znanstvenici su štakorima dali antidepresiv, što je štakore pokrenulo, a tromost je nestala. Naime, mišići i dalje nisu dobivali glukozu, ali njihovo se raspoloženje popravilo.
Rezultatima je utvrđeno da štakori proživljavaju stres i depresiju zbog hipoglikemije. Međutim, čimbenici koji takvo raspoloženje uzrokuju kod ljudi mogu biti drugačiji od osobe do osobe. Znanstvenicima je sada poznato da je hipoglikemija vrlo snažan fiziološki i psihološki stresor uzrokovan prehranom, zbog čega će se moći baviti razvojem novih oblika liječenja na temelju prehrane, ali i otkrivanjem utjecaja dugoročne hipoglikemije na razvoj depresije.
Izvor: Psychopharmacology