Ela Lučić

Datum objave: 10. 08. 2020.

Poznato je kako biljna prehrana doprinosi očuvanju okoliša, međutim, kako takav način prehrane utječe na održavanje mišićne snage u starijih osoba?

Znanstvenici objašnjavaju kako postoji nekoliko čimbenika koji određuju potencijal izvora proteina za poticanje sinteze mišićnih proteina kod starijih osoba. Probavljivost izvora proteina određuje bioraspoloživost aminokiselina kao supstrata za sintezu novih mišićnih proteina. Također, izvor proteina mora činiti cjeloviti profil svih devet esencijalnih aminokiselina, od kojih je visok udio leucina neophodan za maksimalan poticaj izgradnje mišića.

Uzevši u obzir različite izvore proteina, profil esencijalnih aminokiselina i sadržaj leucina uvelike se razlikuje između proteina mesa, mliječnih proizvoda i biljnih namirnica. Ukupni sadržaj esencijalnih aminokiselina životinjskih proteina obično nadmašuje sadržaj biljnih proteina. Nadalje, proteini životinjskog porijekla obično sadrže svih 9 esencijalnih aminokiselina, dok većini proteina iz biljnih izvora nedostaje jedna ili više esencijalnih aminokiselina, obično lizin ili metionin. Općenito je pravilo da je količina leucina u proteinima životinjskog porijekla obično veća od one u proteinima biljnog porijekla, a izuzetak je kukuruz koji sadrži 12% leucina.

Znanstvenici su naveli kako je ključno utvrđivanje razlike između izvora proteina, odnosno anaboličkog kapaciteta u kontekstu očuvanja mišićne mase sa starenjem, te su iznijeli rezultate nekoliko prethodno provedenih studija koje su se bavile tom temom. U istraživanju iz 2007. godine proučavani su mladići koji su izvodili treninge s otporom te konzumirali tekuće obrano mlijeko ili napitak s proteinima soje odmah nakon treninga otpornosti donjih udova. Oba su pića sadržavala 18 g proteina te im je usklađen energetski sadržaj.

Pokazalo se kako je unos mliječnih proteina potaknuo 34% veći odgovor za sintezu mišićnih proteina tijekom oporavka od vježbanja u odnosu na proteine soje.

Stručnjaci objašnjavaju kako je veći anabolički odgovor na proteine mlijeka u usporedbi s unosom proteina soje vjerojatno posredovan s nekoliko čimbenika, kao što su veća ukupna probavljivost proteina mlijeka, kvalitetniji profil esencijalnih aminokiselina i količina leucina u mlijeku te povoljniji metabolizam aminokiselina porijeklom iz mliječnih proteina.

Postoje dokazi kako su proteini sirutke kao komponenta mlijeka prvenstveno odgovorni za veći anabolički odgovor na unos mlijeka u usporedbi sa sojom. Opće je mišljenje kako unos proteina životinjskog porijekla, posebno mliječnih proteina, snažnije potiče sintezu mišićnih proteina tijekom oporavka od vježbanja u usporedbi s proteinima biljnog porijekla. Ipak, znanstvenici naglašavaju kako to vrijedi samo za biljne proteine soje i pšenice. Štoviše, rezultati jednog istraživanja otkrili su kako je kod ispitanika koji su nakon vježbanja konzumirali mikoprotein, odnosno zamjenu za meso koja sadrži svih 9 esencijalnih aminokiselina, zabilježena veća stopa sinteze mišićnih proteina nakon vježbanja u odnosu na ispitanike koji su konzumirali mliječne proteine.

Znanstvenici su zaključili kako proteini mlijeka i mesa snažnije potiču sintezu proteina u mišićima od proteina soje i pšenice. Prelazak s prehrane koja uključuje životinjske proteine na biljnu prehranu, bez prilagođavanja ukupnog unosa proteina, može štetno djelovati na zdravlje mišića tijekom starenja. Smatraju kako je najbolji uravnotežen i manje ekstreman pristup promjeni prehrambenog ponašanja, odnosno konzumacija i životinjskih i biljnih proteina.

Izvor: King's College London

Pošalji prijatelju na email

Komentari