Nedavno je provedeno zanimljivo istraživanje prema kojemu tjelesna aktivnost očeva utječe na razvoj rizika od metaboličkih poremećaja u njihove djece. Naime, redovitim vježbanjem u razdoblju prije začeća svoje djece, očevi mogu utjecati na to kako će se kod te djece eksprimirati geni odgovorni za spomenuti rizik.
Povezanost aktivnosti majke prije začeća sa zdravljem djeteta je istražena i dokumentirana, međutim, nije bio poznat utjecaj očeve prehrane i životnog stila na potomstvo. Znanstvenici su proučavali potomke mužjaka glodavaca koji su vježbali 12 tjedana te su otkrili kako je program vježbanja očeva povećao sposobnost učinkovitog sagorijevanja energije u potomaka. Međutim, kada su potomci bili na visokomasnoj prehrani, zabilježeno je povećanje njihove tjelesne mase i udjela masnog tkiva, narušena tolerancija na glukozu te povišena razina inzulina.
Rezultati analize sperme očeva pokazali su kako njihova dugoročna tjelesna aktivnost utječe na promjenu u ekspresiji nekoliko metaboličkih gena i mikroRNA u potomaka. Autori pretpostavljaju da je taj učinak rezultat prilagodbe potomaka na izazove koje su u okolišu iskusili njihovi očevi u razdoblju prije njihova začeća.
Dobivena saznanja su iznenadila znanstveni tim koji je očekivao smanjenje rizika od pretilosti u potomaka čiji su očevi dugoročno provodili tjelesnu aktivnost. Ipak, ova otkrića vode novim terapijskim pristupima u dijagnozi i liječenju djece s metaboličkim poremećajima uzrokovanim utjecajem okoliša na njihove roditelje.
Izvor: American Physiological Society
