Uskraćivanje hrane može rezultirati prejedanjem

Datum objave: 01. 01. 2005.

Prema studiji koju su proveli istraživači Sveučilišta u Pennsylvanii, uskraćivanje hrane djeci može biti uzrokom prejedanja kasnije u djetinstvu..
Već otprije je poznato da ovako restriktivne mjere mogu kod djece izazvati suprotan učinak, odnosno mogu povećati preferenciju djece za vrstom hrane koja im je zabranjena te prejedanje kada im ona postane dostupna.
Ovom studijom nastojalo se pokazati koliko će zabrane konzumiranja hrane u ranom djetinjstvu utjecati na konzumiranje hrane u odsutnosti osjećaja gladi (EAH – eating in absence of hunger) kasnije u djetinstvu. Promatrano je 140 djevojčica u njihovoj petoj, sedmoj i devetoj godini, kao i utjecaj roditelja (majki) na prehrambene navike djevojčica.

Rezulati su pokazali sa se EAH općenito povećavao između pete i devete godine, bez obzira na roditeljske zabrane, što je u skladu sa rezultatima dosadašnjih studija koje su pokazale da djeca tijekom odrastanja poprimaju utjecaje iz okoline, primjerice, povećavaju količinu hrane u jednom obroku.
Međutim, rezultati su također pokazali da stroge zabrane u dobi kada su djeca imala pet godina mogu biti siguran predskazatelj povećanog EAH-a u dobi od 7 i 9 godina bez obzira na realne potrebe za hranom.
Pokazano je da su djevojčice, koje su u petoj godini života bile pretile, i kojima su roditelji uskraćivali hranu, u razdoblju između sedme i devete godine konzumirale najveće količine hrane neovisno o osjećaju gladi i potrebama s obzirom da dob, visinu i tjelesnu masu.
Istraživači su zaključili da restriktivne mjere majki potiču kćeri na veće konzumiranje hrane u odsutnosti osjećaja gladi. Stoga autori studije sugeriraju roditeljima da koriste alternativne metode u postavljanju granica unosa hrane kod svoje djece. Pomoć djeci pri odabiru namirnica te određivanju veličine obroka primjerenih njihovim potrebama kao i pokazivanje razumjevanja za znakove gladi i sitosti, načini su kojima roditelji mogu djeci pomoći u održavanju adekvatne tjelesne mase i usvajanju zdravih prehrambenih navika.
Izvor: American Journal of Clinical Nutrition (2003) 78: 215-220.

Pošalji prijatelju na email

Komentari