Ograničavanje unosa zasićenih masnoća može biti od koristi osobama koje su genetički predisponirane za pretilost. Istraživači sa Sveučilišta Tufts identificirali su 63 gena povezana s pretilošću te ih iskoristili kako bi izračunali rizik od genetički nasljeđene pretilosti kod oko 2800 osoba. Potom su ispitivali relevantnost pretpostavke prema kojoj bi osobe sa genetičkim predispozicijama za pretilost mogle biti osjetljivije na zasićene masnoće.
Rezultati istraživanja, objavljeni u online izdanju časopisa Journal of the Academy of Nutrition and Dietetics, pokazali su da kod osoba koje zahvaljujući genetičkom nasljeđu imaju veći rizik za pretilost, viši unos zasićenih masnoća, može donijeti veći rizik od porasta BMI vrijednosti. Pri obradi rezultata u obzir su uzeti i drugi čimbenici rizika za pretilost poput godina, spola, razine tjelesne aktivnosti.
Autori su izjavili kako su za potrebe istraživanja analizirali desetke varijanti gena povezanih s rizikom od pretilosti te uočili da dok je ukupan unos masnoća povezan s višim vrijednostima BMI, najviše BMI vrijednosti imale su osobe genetički predisponirane na pretilost koje su unosile najviše zasićenih masnoća.
