Tim znanstvenika pronašao je moguće mehanizme koji objašnjavaju zašto konzumiranje aspartama, umjetnog sladila, ne potiče gubitak tjelesne mase. Otkrili su da aspartam ometa djelovanje enzima koji sprečava razvoj metaboličkog sindroma – grupu simptoma povezanih s dijabetesom tipa 2 i kardiovaskularnim bolestima. Uočeno je i da miševi koji piju vodu s aspartamom dobivaju na tjelesnoj masi i razvijaju simptome metaboličkog sindroma, za razliku od životinja koje su znanstvenici hranili hranom bez aspartama.
Znanstvenici tvrde da aspartam blokira crijevni enzim IAP koji sprečava razvoj pretilosti, dijabetesa i metaboličkog sindroma, zbog čega on ne djeluje povoljno kao zamjena za šećer. Nekoliko je istraživanja pokazalo da se aktivnost enzima IAP smanjila kada su ga dodali otopini koja je sadržavala piće zaslađeno aspartamom, no ostala je nepromijenjena ako su ga dodali u otopinu s pićem zaslađenim šećerom. Čak je i ubrizgavanje aspartama u tanko crijevo, gdje se enzim i luči, ukazalo na smanjenu aktivnost enzima.
Kako bi bolje shvatili utjecaj konzumacije zaslađenih pića na tjelesnu masu, znanstvenici su 18 tjedana pratili četiri grupe miševa. Dvije grupe hranili su uobičajenom hranom. Jedna od njih dobivala je običnu vodu, a druga vodu s aspartamom. Druge dvije grupe hranili su masnom hranom od kojih je jedna također dobivala običnu vodu, a druga vodu s aspartamom. Rezultati istraživanja pokazali su malene razlike između prve dvije grupe, no kod miševa koji su dobivali kombinaciju masne hrane i vode s aspartamom uočeno je značajno povećanje tjelesne mase. Svi miševi koji su konzumirali vodu s aspartamom imali su i visoku razinu šećera u krvi i upalnih proteina TNF-α povezanih sa sistemskom upalom kod metaboličkog sindroma. Međutim, primijećeno je da ako ti miševi uz masnu prehranu dobivaju i enzim IAP, može se spriječiti razvoj metaboličkog sindroma ili ublažiti simptome kod onih miševa koji su ga već razvili.
Zamjene za šećer poput aspartama osmišljene su kako bi promovirale gubitak tjelesne mase i smanjile pojavljivanje metaboličkog sindroma, no mnoga su klinička i epidemiološka istraživanja pokazala da takvi proizvodi nisu djelotvorni, a mogu čak djelovati i negativno jer umjetna sladila potiču glad i povećanu unos kalorija.
Izvor: Applied Physiology, Nutrition and Metabolism; Proceedings of the National Academy of Sciences
