Uloga prehrane u prevenciji raka grlića maternice

Rak grlića maternice (cerviksa) drugi je najčešći oblik raka od kojega oboljevaju žene. Širom svijeta, svake godine se dijagnosticira otprilike 400000 novih slučajeva raka, od toga gotovo 200000 žena kojima se rak dijagnosticira od raka i umre.. Rak cerviksa je najčešći kod žena u zreloj dobi te kod žena slabijeg socioekonomskog statusa. U preko 80% slučajeva razvija se kao posljedica infekcije HPV-om (humani papiloma virusom).

Učestala promjena spolnih partnera, spolni odnos bez upotrebe prezervativa, spolni odnosi prije 16. godine te pušenje mogu se nazvati rizičnim ponašanjem koje pogoduje, odnosno olakšava infekciju HPV-om te displaziju, a potom i razvoj raka cerviksa. Rizičnim čimbenicima za razvoj raka cerviksa nadalje se smatraju već spomenuta infekcija HPV-om, slab socioekonomski status, povijest iste bolesti u obitelji, višestruke trudnoće, slab imunološki sustav te loše prehrambene navike.
Redovitim ginekološkim pregledima, edukacijom djevojaka i žena, izbjegavanjem rizičnog ponašanja i svođenjem rizičnih čimbenika, posebice onih na koje možemo utjecati, na minimum, rizik za razvoj raka cerviksa može se u velikoj mjeri smanjiti.

U posljednjih desetak godina posebno je porastao interes za prevenciju raka cerviksa prehranom, odnosno određenim komponentama hrane. Na tom području napravljen je veliki broj studija, i, iako konačni zaključci nisu još doneseni, te su rezultati studija ponekad i kontroverzni, neke opće preporuke ipak su kreirane. Većina njih odnosi se na adekvatan unos namirnica bogatih folnom kiselinom, vitaminima A, C i E te beta-karotenom, kao i na suplementaciju istima.

Znanstvena pozadina prehrambenih preporuka
Folna kiselina igra ključnu ulogu u sintezi DNA u procesu diobe stanica. Stanice koje obavijaju cerviks obnavljaju se svakih 7 – 14 dana pa stanica mora konstantno stvarati novi genetički materijal (DNA). Neke studije pokazale su da niska razina folne kiseline može rezultirati nastankom abnormalne DNA usljed čega dolazi do displazije cerviksa.
Studija objavljena u časopisu Cancer Causes and Control (2003;14:859–70) sugerira da žene deficitarne na vitaminima B1, B2, B12 i folnoj kiselini imaju veći rizik za displaziju, a time i za razvoj raka cerviksa. Prema rezultatima studije, žene koje su prehranom ili suplementima unosile najviše navedenih vitamina B skupine, imale su za 50 – 90 % manji rizik za displaziju cerviksa u odnosu na žene koje su ove nutrijente uzimale u minimalnim ili nedovoljnim količinama.

I neke druge epidemiološke studije potvrdile su hipotezu da folna kiselina ima zaštitnu ulogu u prevenciji displazije cerviksa. Ipak, nažalost, veliki broj žena unosi manje od 400 mcg folne kiseline dnevno.

Potvrdu blagotvornom djelovanju vitamina C i nutrijentu iz skupine karotenoida, beta-karotenu, dali su rezultati studije provedene u četiri latinsko američke zemlje. Istraživači ove studije, u kojoj je sudjelovalo oko 750 žena sa dijagnosticiranim rakom cerviksa, uočili su da žene koje dnevno unose više od 300 mg vitamina C i 6 mg beta-karotena imaju 30 % manji rizik za daljnji razvoj raka u odnosu na žene koje unose manje ovih nutrijenata.

Utjecaj vitamina C na displaziju cerviksa proučavali su i istraživači na Albert Einstein College of Medicine u New York-u. Prema rezultatima njihovog istraživanja, žene koje dnevno unose manje od 30 mg vitamina C imaju deset puta veći rizik za razvoj displazije cerviksa u odnosu na žene koje unose više vitamina C.
Na istom sveučilištu istraživao se i utjecaj vitamina E te beta-karotena na zdravlje ženskih reproduktivnih organa. Istraživači su uzeli uzorke krvi 43 žene sa displazijom grlića maternice te ih usporedili sa ženama koje nisu imale slične ginekološke probleme. Usporedba uzoraka ukazala je da je razina beta-karotena i vitamina E u krvi obrnuto proporcionalna riziku displazije raka grlića maternice. Drugim riječima, manja razina vitamina E i beta karotena u krvi, značila je i veću vjerojatnost za displaziju cerviksa.
Slični rezultati dobivani su i u studijama o ulozi vitamina A na razvoj raka cerviksa. U jednoj studiji u kojoj su sudjelovale 134 žene, uočeno je da žene sa najnižom razinom vitamina A u serumu imaju 4,5 puta veći rizik za razvoj raka cerviksa u odnosu na žene sa najvišim razinama vitamina A u serumu ( Cancer Invest 1999;17(4):253-8).
Prema jednoj teoriji, vitamin A, njegovi prirodni i sintetički derivati moduliraju rast stanica cerviksa te na taj način sudjeluju u prevenciji raka i «popravku» prekarcinogenih stanja.

Čini se da prehrana može čak utjecati i na trajanje HPV infekcije. Naime, prema studiji objavljenoj u Journal of Infectious Diseases , žene koje prehranom unose veće količine luteina, zeaksantina, beta-kriptoksantina te vitamina C, mogu smanjiti rizik od perzistirajuće HPV infekcije. Rezultati studije su pokazali da žene sa prolaznom infekcijom unose veće količine gore navedenih antioksidanata nego žene sa perzistirajućom HPV infekcijom.
Na kraju ipak ostaje pitanje može li se i kojim dozama nutrijenata utjecati na tijek razvoja ove bolesti.

Nažalost, studije koje su se bavile utjecajem suplementacije na razvoj raka cerviksa za sada nisu imale rezulatate iz kojih bi se izvukli konačni zaključci.
Ipak, ne smije se zanemariti poprilično dobro dokumentirana veza između niske razine gore spominjanih nutrijenata u serumu i HPV infekcije, displazije i raka cerviksa. Isto tako, otprije je pokazano da svakodnevna konzumacija barem pet serviranja voća i povrća te adekvatan unos cjelovitih žitarica igra ulogu u prevenciji različitih prekarcinogenih i karcinogenih stanja.
Oslanjati se isključivo na suplemente nesiguran je korak, ali kombinacije pravilno izbalansirane prehrane sa adekvatnom suplementacijom, zasigurno će organizmu pomoći da se bori protiv ili sa bolešću.

U slučaju raka grlića maternice, nutricionisti najčešće preporučuju sljedeće doze nutrijenata:

Iva Alebić, dipl.ing.