Rezultati nedavnog istraživanja otkrili su mehanizme prema kojima estrogen smanjuje otpornost na inzulin i proizvodnju glukoze, čime se može smanjiti učestalost dijabetesa tipa 2.
Znanstvenici su se u istraživanju usredotočili na ulogu estrogena u kontroli homeostaze glukoze važne za shvaćanje mehanizama pretilosti i dijabetesa te potencijalnih prehrambenih intervencija.
Istraživanje o prevalenciji dijabetesa tipa 2 ukazalo je na razlike među spolovima, a osobito na smanjenu učestalost pojave bolesti kod žena u razdoblju predmenopauze. Klinička ispitivanja i ispitivanja na životinjama pokazala su snažnu korelaciju između nedostatka estrogena i poremećaja metabolizma.
Naime, istraživao se utjecaj estrogena na homeostazu glukoze mužjaka miševa, ženki s odstranjenim jajnicima i genetički modificirani miševi s deaktiviranim proteinom Foxo1 specifičnim za jetru. Cilj im je bio shvatiti mehanizme putem kojih estrogen regulira glukoneogenezu pomoću interakcije s proteinom jetre Foxo1, koji ima važnu ulogu u regulaciji proizvodnje glukoze putem signalizacije inzulina. Foxo1 važan je dio protoka za signaliziranje inzulinu kojim se reguliraju rast, diferencijacija i metabolizam stanica.
Kod kontrolnih mužjaka miševa i ženki s odstranjenim jajnicima potkožni je implantat estrogena poboljšao osjetljivost inzulina i potisnuo glukoneogenezu. Međutim, estrogen nije imao utjecaj na genetički modificirane miševe oba spola s deaktiviranim proteinom Foxo1 specifičnim za jetru. Stoga znanstvenici zaključuju da je protein Foxo1 potreban za učinkovitost estrogena u potiskivanju glukoneogeneze. Nadalje, utvrđeno je da estrogen proizvodnju glukoze u jetri potiskuje putem aktivacije signalizacijskih estrogenskih receptora neovisnih o supstratima receptora inzulina Irs1 i Irs2.
Upravo zato žene u predmenopauzi imaju mnogo manju učestalost od dijabetesa tipa 2 od muškaraca iste dobi pa se znanstvenici nadaju da će u budućnosti moći utjecati upravo na estrogenski receptor ERa s namjerom da upravljaju metabolizmom glukoze i spriječe pojavu dijabetesa.
Smatraju i da bi određene vrste hrane koje sadržavaju fitoestrogene (npr. soja) mogla imati učinak na metabolizam sličan estrogenu te tako sudjelovati u regulaciji osjetljivosti inzulina i metabolizma glukoze u tijelu.
Ovo istraživanje pruža uvid u molekularne i fiziološke mehanizme metaboličkih bolesti te dovodi do zaključka da i prehrambene intervencije mogu igrati važnu ulogu u kontroliranju pretilosti, dijabetesa i povezanih kroničnih bolesti.
Izvor: Diabetes
