Trajanje i raspodjela dnevne tjelesne aktivnosti i dijabetes tipa 2

Poznato je kako TA smanjuje rizik od razvoja DT2, ali utjecaj različitog odnosa oblika i količine TA nije jasno određena.

U prvom istraživanju znanstvenici sa Sveučilišta u Cambridgeu ispitali su mogu li se ostvariti značajne zdravstvene dobrobiti provođenjem intenzivnije tjelesne aktivnosti od trenutnih preporuka. Spomenute preporuke predlažu najmanje 150 minuta TA umjerenog do visokog intenziteta ili 75 minuta TA visokog intenziteta.

Analizirani su rezultati 23 kohortna istraživanja na temu povezanosti TA i učestalosti pojave DT2. Pritom je zabilježen 26% manji rizik od razvoja DT2 među ispitanicima koji su postigli metabolički ekvivalent (MET) od 11,25 sati tjedno, što je jednako 150 minuta umjerene aktivnosti tjedno, odnosno, najmanjoj preporučenoj količini. MET je jedinica koja se koristi za procjenu metaboličke aktivnosti, odnosno potrošnje kisika tijekom tjelesne aktivnosti. Također, dobiveni rezultati ukazuju na znatne dobrobiti intenzivnije tjelesne aktivnosti te je tako u pojedinaca koji postižu MET od 60 sati tjedno zabilježen dvostruko manji rizik od razvoja DT2.

U drugom su istraživanju znanstvenici na Novom Zelandu istražili odnos duljine trajanja šetnje i obroka kako bi utvrdili učinkovitost tjelesne aktivnosti nakon obroka. Odrasle osobe s DT2 su svakodnevno šetale ukupno 30 minuta – 30 minuta u jednom navratu ili u tri navrata po 10 minuta – ne više od 5 minuta nakon obroka. Osim uvođenja šetnje, osobe nisu mijenjale svoje prehrambene ili životne navike tijekom 14 dana istraživanja.

Rezultati su pokazali kako je tjelovježba nakon obroka donijela veće dobrobiti, što se očitovalo u 12% nižoj razini glukoze u krvi. Važno je napomenuti kako je najveća postignuta promjena 22% niža razina glukoze u krvi nakon večernjeg obroka. Autori su zaključili kako je planiranje dnevne TA donijelo dodatne zdravstvene dobrobiti, pored onih koje TA osigurava svim tjelesno aktivnim pojedincima.

Izvor: Diabetologia