Tjelesna aktivnost i imunitet

Istraživanja su pokazala da osobe koje redovito vježbaju oboljevaju rjeđe od osoba čiji tip aktivnosti se definira kao sjedilački. Studije pokazuju da se broj dana bolovanja smanjuje dvostruko kod osoba koje lagano pješače 30 – 45 min, pet dana tjedno..
Tijekom umjerene tjelovježbe, koja je definirana kao aktivnost slična laganom hodanju, dešava se nekoliko pozitivnih promijena u imunosnom sustavu. Primjerice, važne stanice imunosnog sustava kruže tijelom u većoj mjeri, a raste i razina imunoglobulina u krvi. Razina hormona stresa, koji mogu kočiti imunosni sustav, smanjena je tijekom umjerene tjelovježbe.
Iako se imunosni sustav nakon tjelovježbe vrlo brzo vraća u stanje u kojem je bio prije tjelovježbe, svako novo vježbanje štiti organizam od infekcija duži period. Stoga, frekvencija tjelovježbe je bitan čimbenik koji utječe na jačanje imuniteta.
Da li će netko oboljeti nakon što je u organizam ušla veća količina patogena ne ovisi samo o pravilnoj prehrani i redovitoj tjelovježbi. Neki drugi čimbenici, primjerice starost, pušenje, mentalni stres, nedostatak sna..., također mogu utjecati na narušavanje funkcija imunosnog sustava i povećati rizik od infekcija.
Prema dosadašnjim saznanjima, dobra funkcija imunosnog sustava može se održavati redovitom tjelovježbom, dobro izbalansiranom prehranom, izbjegavanjem stresa i kroničnog umora te osiguravanjem kvalitetnog sna. Funkcija imunosnog sustvava može biti oslabljena i tijekom niskog kalorijskog unosa i prebrzog gubitka tjelesne mase, stoga, da bi se održao dobar imunitet, tjelesna masa se mora smanjivati postepeno.

Može li pojačana tjelovježba povećati rizik od infekcije?
Mnogi sportaši koji prakticiraju duge i naporne treninge suočeni su sa smanjenim otporom na infekciju gornjeg respiratornog trakta. Za mnoge sportaše ovo je jedan od najčešćih zdravstvenih problema s kojim se susreću. Primjerice, rizik od infekcije kod maratonaca 2 –6 puta je veći od normalnog, ovisno o razdoblju godine u kojem se maraton održava.
Mnoge komponente imunosnog sustava su blokirane tijekom tjelovježbe koja traje duže od 90 minuta, primjerice, slabi funkcija limfocita, koncentracija proteina povezanih sa upalama i oštećenjima mišićnih stanica raste, raste koncentracija hormona stresa u krvi.
Većina osoba koje vježbaju umjereno i redovito postići će jačanje imunosnog sustava, dok će oni koji se previše iscrpljuju, moguće imati problema sa povećanim rizikom od infekcija. Ovaj rizik može se povećati tijekom putovanja kada je sportaš izložen nekim novim patogenima i ostalim blokatorima imunosnog sustava kao što su stres, nedostatak sna, manutricija ili gubitak tjelesne mase.

Spriječavanje slabljenja imunosnog sustava
Da bi smanjili rizik od infekcije, sportaši ne bi smjeli fiziološkom stresu pridodvati druge čimbenike slabljenja imunosnog sustava: mentalni stres, slabu prehranu, nedovoljno sna.
Istraživači ispituju utjecaj nekoliko nutrijenata na zaštitu imunosnog sustava tijekom produženih sportskih izvedbi. Nutrijenti koji se ispituju uključuju cink, prehrambene masnoće, biljne sterole, antioksidanse (vitamin C, E, beta-karoten), glutamin i ugljikohidrate.
Na slici je prikazan mehanizam kojim ugljikohidrati štite imunosni sustav tijekom tjelovježbe.

Unos ugljikohidrata tijekom produžene tjelovježbe

Održavanje razine glukoze u krvi

Smanjenje rasta razine hormona stresa u krvi

Smanjenje supresije imuno sustava

Smanjenje rizika od infekcije

Brojne studije čiji učesnici su bili maratonci, nogometaši, triatlonci... ukazuju na to da konzumiranje suplemenata ugljikohidrata, primjerice sportskih napitaka, povoljno djeluje na održavanje razine glukoze u krvi, te na smanjenje rasta razine hormona stresa i na taj način smanjuje slabljenje imunosnog sustava.
Općenito, rezultati brojnih studija ukazuju na potrebe unosa ugljikohidrata prije, tijekom i poslije napornih treninga koji traju dulje od 90 minuta. Većina sportskih napitaka sadrži 60 g ugljikohidrata /l što je i preporučena količina i za ostvarenje što bolje izvedbe i za izbjegavaje fiziološkog stresa.
Unos ugljikohidrata održava razinu glukoze u krvi višom od normalne što je za mozak manje stresno od slučaja kada u organizmu vlada deficit glukoze. Kao rezultat, signali stresa od strane mozga prema adrenalnim žljezdama su smanjenji te smanjeno i lučenje hormona stresa. Ovo rezultira smanjenom blokadom imunosnog sustava zbog čega je istovremeno smanjen fiziološki stres i pojačana sposobnost za boljom izvedbom, bržim oporavkom i manjim rizikom od infekcija.

Iva Alebić, dipl.ing.