Studija objavljena na konferenciji u Bostonu, istraživala je utjecaj načina priprave te serviranja na količinu rezistentnog škorba u krumpiru. Naime, rezistentni škrob se ne može probaviti enzimima tijekom probave radi čega se ne može apsorbirati u tankom crijevu.
Studija je provedena na tri vrste krumpira, Yukon Gold, Red Norland i Russet Burbank te su podvrgnuti dvjema metodama pripreme, pečenju i kuhanju. Također, uzete su 3 temperature serviranja u obzir; toplo, ohlađeno nakon 6 dana te ohlađeno i potom zagrijano. Rezultati su pokazali da je na količinu rezistentnog škroba utjecao način pripreme i temperatura serviranja, ali ne i vrsta krumpira. Nadalje, pečeni krumpiri (3.6/100g ) su imali veću razinu rezistentnog škroba od kuhanog (2.4/100g). Krumpiri servirani ohlađeno nakon 6 dana (4.3/100g ) imali su najvišu razinu rezistentnog škroba potom je uslijedio ohlađeni pa zagrijani (3.5/100g) te topli krumpir (3.1/100g).
Brojne studije sugerirale su da rezistentni škrob pomaže regulaciji šećera u krvi te mijenja sastav bakterijske flore u crijevu u čemu leži i važnost navedenih spoznaja.
