Slatki korijen i interakcije s lijekovima

Porodica slatkog korijena sadrži preko 30 različitih vrsta od kojih se tri najčešće koriste u industriji dodataka prehrani, G. glabra, G. uralensis i G. inflata. Već otprije je poznato da ekstrakti slatkog korijena mogu utjecati na zaštitu jetre, ublažiti simptome menopauze te djelovati protuupalno i antivirusno. Međutim, isto tako je zabilježeno da konzumacija istih putem interakcije s lijekovima može djelovati  inhibitorno na izo-oblike citokroma P450 (CYP) koji su odgovorni za regulaciju brzine metaboliziranja lijeka. 

Različite vrste slatkog korijena sadrže i različit udio spojeva koji djeluju na rad enzima CYP pa su znanstvenici odlučili izolirati 14 spojeva s dokazanim utjecajem na rad CYP-a iz različitih vrsta slatkog korijena.

Šest spojeva s najpotentnijim učinkom inhibicije CYP bili su likokalkon A, likoricidin, glikomarin, glabridin, izolikviritigenin i 18β-gliciretinična kiselina.

Budući da se ekstrakti slatkog korijena najčešće sastoje od više vrsta biljaka, izrazito je teško procijeniti interakciju potentno inhibitornih spojeva i lijekova. Znanstvenici stoga pozivaju na zasebno označavanje svake vrste slatkog korjena prisutne u ekstraktu čime bi se s jedne strane smanjila mogućnost nepoželjnih interakcija, dok bi se s druge strane uvelike doprinijelo važnosti budućih kliničkih istraživanja.