Sjecište znanosti o prehrani, nutricionizma i biotehnologije

Na Kongresu prehrambenih tehnologa, biotehnologa i nutricionista, održanom u Opatiji, nije zaobiđena ni, u posljednja vrijeme vrlo popularna tema: primjena biotehnologije u proizvodnji hrane. Naša suradnica, Željka Lukešić dipl.ing nutricionist, izdvojila je izlaganje prof. dr. Daryl Lund sa Sveučilišta u Wisconsinu, SAD..

Od kada znanost aktivno sudjeuje u kreiranju ljudske hrane, donekle su se promijenili svrha i način njezine uporabe. Može se reći da je tek u 20. stoljeću čovjek - konzument počeo poklanjati pažnju utjecaju hrane na zdravlje, no u eri biotehnologije odabir konzumeta uvelike je diktiran od strane proizvođača hrane. Možemo pomisliti kako smo prije imali mnogo siromašniji izbor na tanjuru, no ako bolje razmislimo, nikada nismo jeli jednolikiju hranu nego danas. Nekada su proizvođači hrane bili ti koji su diktirali ponudu svojom voljom i mogućnostima, a čiju hranu su nudile lokalne trgovine živežnim namirnicama ili tržnice. Zanimljivo je da se danas uz pomoć modernih znanstvenih saznanja donekle razumije interakcija hrane i ljudskog organizma, ali i samih sastojaka hrane međusobno, te se prehrambeni proizvodi mogu krojiti prema specifičnim potrebama pojedinaca ili skupina ljudi. To za sobom povlači potrebu industrije da od proizvođača zahtjeva određene namirnice uzgojene na poseban način kako bi bile prikladna sirovina za daljnju preradu u hranu koja će se nuditi kao najbolja alternativa za određene skupine ljudi. S jedne strane kultura spremanja vlastitih obroka gotovo da je nestala, s druge strane, izbor se svodi na nekoliko najisplativijih vrsta voća, povrća ili žitarica koje su do nedavno imale i preko stotinu svojih bliskih rođaka.

Radi li se tu konačno o poboljšanju kvalitete hrane za krajnjeg konzumenta, ili se radi o maksimalnom smanjenju troškova za proizvođača hrane?

Prof. Lund tvrdi kako niti genetski inženjering ne uspjeva uvjeriti široke mase u ispravnost ulaganja u GM hranu iz jednostavnog razloga što hrana proizvedena primjenom modernih biotehnologija nije uspjela do danas ponuditi konzumentu ništa posebno u odnosu na konvencionalno proizvedenu hranu. On također tvrdi da je uslijed toga neizvjesno kada će hrana uzgojena primjenom genetske tehnologije biti široko prihvaćena kao pozitivna, jer osim pojeftinjenja proizvodnje za kompanije, ona još uvijek ne donosi niti jedan znanstveno dokazani “plus” humanoj prehrani.

Prof. Pfannhauser sa Tehnološkog fakulteta u Grazu na izlaganje prof. Lunda nadovezao se podsjećanjem prisutnih na pokušaj lansiranja tzv.

“zlatne” riže koja je trebala pokazati kako se genetskim inženjeringom može pomoći upravo krajnjem konzumetu, a cilj je bio povećati unos A vitamina u prehrani nekih azijskih naroda modificiranjem riže na veći udio spomenutog vitamina. No, površno shvaćanje problema urodilo je loše uloženim novcem iz razloga što siromašni Indijci rižu kuhaju na vodi, a rijetko s masnoćama koje bi i omogućile apsorpciju spomenutog vitamina.

Iako prešutno, slušači su mogli zaključiti kako je opće prihvaćanje biotehnologija u proizvodnji hrane u najmanju ruku upitno, jer pod krinkom boljeg izbora i tzv. funkcionalnih sastojaka u hrani, moderan čovjek Zapada sve je deblji i bolesniji, a proizvodnja hrane za (multinacionalne) kompanije postaje sve brža i jeftinija.
Željka Lukešić, dipl.ing. nutricionist