ADHD, poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću, predstavlja čest neurološki poremećaj koji se najčešće dijagnosticira u djetinjstvu te se javlja u oko 5% djece i 3% odraslih osoba. Uz uobičajene simptome uključujući nepažnju i hiperaktivnost, poremećaj može značajno utjecati na kvalitetu života.
Iako se ADHD uglavnom smatra genetskim poremećajem, vjeruje se da su okolišni čimbenici, poput izloženosti upalama tijekom trudnoće, također mogući uzrok razvoja ovog poremećaja.
Štoviše, s obzirom na to da je opaženo da se ADHD javlja zajedno s drugim imunosnim stanjima poput celijakije i astme, postoje teorije koje upućuju na vezu između promjena u imunosnim odgovorima i razvoja ADHD-a. Nedavna istraživanja sve više pružaju dokaze o ulozi crijevne mikrobiote u imunitetu i naglašavaju razlike u sastavu crijevne mikrobiote kod osoba s ADHD-om.
Kako bi se uspostavila poveznica između upotrebe simbiotika (kombinacija probiotika i prebiotika) i smanjenja upale, pojavila se prva studija koja izvještava o učincima uzimanja simbiotika na markere imunosne aktivnosti i razine SCFA (kratkolančanih masnih kiselina) u djece i odraslih s ADHD-om.
U istraživanju je sudjelovalo 248 osoba s dijagnosticiranim ADHD-om i 72 zdrave odrasle osobe. Sudionici su nasumično podijeljeni u skupinu koja je primala simbiotik ili placebo, a krvni testovi i intervjui su provedeni prije i devet tjedana nakon intervencije. Simbiotik koji je korišten u istraživanju sadržavao je tri bakterije mliječne kiseline: Pediococcus pentosaceus, Lactobacillus casei ssp paracasei i Lactobacillus plantarum, kao i 2,5 g fermentabilnih vlakana (beta-glukan, inulin, pektin i otporan škrob).
Na početku istraživanja, odrasli s ADHD-om imali su povišene razine upalnih markera i niže razine kratkolančanih masnih kiselina (SCFA) u usporedbi s kontrolnom skupinom. Djeca s ADHD-om imala su još izraženiji upalu i niže razine mravlje, octene i propionske kiseline u usporedbi s odraslima s ADHD-om. Ta su očitanja bila još više iznad uobičajenog raspona kod djece koja su primala lijekove.
Nakon primjene simbiotika, djeca s ADHD-om koja su primala lijekove pokazala su smanjenje razine upalnih markera i povećanje razine propionske kiseline.
Ova istraživanja ukazuju na to da primjena simbiotika može smanjiti razinu upalnih markera i povećati razinu propionske kiseline kod djece s ADHD-om. Propionska kiselina, zajedno s mravljom i octenom kiselinom, može pomoći u smanjenju razine upalnih markera, poput sICAM-1, koji su iznad normalnih vrijednosti.
Izvor: Nutrients
Komentari
Povezani članci
Utjecaj vitamina D na pojavu ADHD-a kod djece
Razina majčinog vitamina D ne utječe na razvoj specifičnih teškoća učenja kod djeteta
Djeca normalne tjelesne mase unose više „dobrih“ masti
Utjecaj tjelesne aktivnosti očeva na potomke
Uvođenjem aparata za vodu može se povećati unos vode u školama
Križne reakcije: još jedna nevolja za alergičare
Dulji odmor u školi povezan je s boljim prehrambenim unosom
I prehrana očeva utječe na njihovu buduću djecu
Kako školske kantine mogu potaknuti djecu na zdravu prehranu?
Treba li maloj djeci postaviti pravila o zdravom jedenju?
Preskakanje obroka, pretilost i kardiometabolički rizik kod djece
Utjecaj supermarketa na prehranu djece
„Opasnosti“ igračaka koje se nude uz dječje menije brze hrane
Kako pakiranje utječe na odabir hrane među djecom?
