Quo vadis - nutricionizam?

Nutricionizam ukratko možemo opisati kao znanost o prehrani. Radi se o mladoj znanosti koja svoju afirmaciju doživljava u posljednjih dvadesetak godina. Odlikuje se izrazitom interdisciplinarnošću jer je u stalnoj međiugri sa brojnim srodnim znanostima poput medicine, psihologije, sociologije, biokemije, prehrambene tehnologije i agronomije..
Nutricionizam u posljednje vrijeme dobiva zasluženu pažnju i u sferi medicine, budući da veza između prehrane i bolesti odnosno zdravlja postaje sve jasnija.

Bolesti koje su povezane s neuravnoteženom prehranom i prekomjernim unosom hrane danas su vodeći uzroci smrti u razvijenim zemljama svijeta. Među tim bolestima su kardiovaskularne bolesti, cerebrovaskularne bolesti, hipertonija, pretilost i dijabetes, te maligne bolesti. Pretilost, primjerice, danas poprima razmjere epidemije. Nutritivni čimbenici povezuju se i s osteoporozom, bolestima probavnog sustava te nekim oblicima artritisa. Dijetoterapijom možemo utjecati na tijek i ishod cijelog niza bolesti, a kod pojedinih metaboličkih bolesti, modifikacije i intervencije u prehrani su jedini način liječenja.

U žarištu istraživanja s područja nutricionizma su su studije koje nastoje rasvijetliti navike i kvalitetu prehrane pojedinca i populacije te epidemiološke studije koje nam mogu dati sliku o utjecaju načina prehrane na zdravstveni status populacije.
Budući da je hrana ključni problem čovječanstva, a ujedno i okosnica znanosti o prehrani, glavnina istraživanja bavi se hranom i njezinim sastojcima. Pokusi se provode na životinjama i na ljudima. Istraživanja koja su najvrijednija i koja nam daju najbolji uvid u moć hrane i njezinih sastojaka su kliničke studije koje se provode na ljudima.

Istraživanja koja se provode u Hrvatskoj na tragu su svjetskih istraživanja, a glavnina ih se vrši na Prehrambeno – biotehnološkom i Medicinskom fakultetu te jedan manji dio na Kineziološkom fakultetu. Epidemiološke studije velikim dijelom provodi Hrvatski zavod za javno zdravstvo.
Prehrambena situacija u Hrvatskoj, prema rezultatima istraživanja, nije baš blistava. Izrazito visoka incidencija pretilosti te stopa smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti ukazuju na pogrešne prehrambene navike. Unos zasićenih masti je prekomjeran, unos voća i povrća nizak i što je poražavajuće, budući da se možemo svrstati u mediteranske zemlje – nizak je unos ribe i maslinovog ulja.
Često se kaže da su kronične bolesti današnjice zapravo pedijatrijske bolesti, što znači da imaju svoje korijene u najranijem djetinjstvu.

Stoga je prenatalna prehrana i prehrana tijekom dojenaštva i djetinjstva od velike važnosti za nutritivni i zdravstveni status kasnije u životu. Edukacija o pravinoj prehrani trebala bi započeti još u djetinjstvu jer je takav način najbolji sustav za izgrađivanje snažne svijesti o pravilnoj prehrani.
Razvoj nutricionizma velikim dijelom kreće se prema biotehnologiji i genetičkom inženjerstvu. Također, ključna je identifikacija spojeva porijeklom poglavito iz bilja, ali i općenito iz hrane te se provode molekularna istraživanja fitokemikalija i zookemikalija.
Pojam fitokemikalija odnosi se na stotine, ili možda tisuće, biološki aktivnih nenutritivnih kemikalija pronađenih u biljkama. Više od 900 različitih fitokemikalija identificirane su kao komponente hrane, a njihovo otkrivanje još je uvijek u tijeku. Smatra se da je u jednoj porciji povrća prisutno više od 100 različitih fitokemikalija.

Fitokemikalije koje se nalaze u žarištu istraživanja su :
- Flavonoidi i polifenoli porijeklom iz zelenog i crnog čaja, raznobojnog voća, čokolade, vina, grožđa
- Fitoestrogeni porijeklom iz soje
- Prehrambena vlakna porijeklom iz povrća, voća i žitarica
- Glukozinolati porijeklom iz brokule, karfiola, kupusa

Za te molekule smatra se da posjeduju blagotvorne fiziološke utjecaje na zdravlje čovjeka, a posebice antikarcinogene i antioksidativne učinke.
Drugi značajni smjer razvoja nutricionizma je istraživanje utjecaja prehrane na ljudski genom.
Genetička istraživanja mogu se na razne načine povezati sa prehranom i nutricionizmom te se očekuje da će se u budućnosti nutricionistička istraživanja sve više temeljiti na proučavanju veze između prehrane, odnosno komponenata hrane i gena. Naime, sekvencioniranje genoma otvorilo je jedno potpuno novo poglavlje u razumijevanju zdravlja i prehrane kao saveznika zdravlja.
Koristeći znanja o genomu, istraživači će moći bolje razumjeti funkcije gena i zakon koji regulira njihovu ekspresiju. To znanje će dalje omogućiti bolju informiranost o načinu povezanosti gena i nutrijenata kao i razumjevanje zašto jednaka prehrana nema isti učinak na sve ljude.
Ovo područje popularno se naziva nutrigenomika, a nastoji rasvijetliti način na koji nutrijenti i kemikalije iz hrane međudjeluju s određenim genima i kako mijenjaju njihovu ekspresiju koja igra ulogu u inicijaciji i razvoju kroničnih bolesti.

Područje istraživanja koje možda najviše obećava je istraživanje procesa starenja. Naime, znanstvenici su otkrili da restrikcija unosa kalorija može povećati životni vijek za 30 – 40 %, no točan mehanizam kako navedena restrikcija produljuje životni vijek još nije otkriven.

To otkriće moglo bi pomoći u kreiranju jelovnika koji će poboljšati kvalitetu života i produžiti životni vijek.
Istraživanje ljudskog genoma može pomoći i u otkrivanju načina kojima bi se razvijala specijalna hrana za pojedince te kako bi se hrani koja ima blagotvorno djelovanje na zdravlje poboljšao okus ili kako bi se namirnice koje se, svakodnevno konzumiraju, učinile zdravijima.
Takva dizajnirana hrana još se naziva i funkcionalna hrana. Koncept «samoliječenja» i brige za vlastito zdravlje putem posebno dizajniranih prehrambenih proizvoda i dodataka prehrani sve je popularniji, kako na Zapadu, tako i u našim krajevima. Tržište nutraceutika, suplemenata i proizvoda koji se nalaze negdje na granici hrane i lijeka raste iz dana u dan.

Koncept «funkcionalne hrane» začet je u Japanu, a prehrambena industrija širom svijeta prihvatila ga je te danas temelji svoj razvoj upravo na ovom segmentu. Funkcionalna hrana se ukratko može opisati kao hrana koja posjeduje povoljan učinak na zdravlje uz adekvatno nutritivno djelovanje. Vitamini, minerali, antioksidansi, proteini, fitokemikalije i zookemikalije često se dodaju hrani i piću kako bi se obogatila njihova nutritivna vrijednost. Takve namirnice u današnje doba opisuju se kao funkcionalne namirnice jer pokazuju povoljna djelovanja na jednu ili više funkcija u organizmu. Funkcionalna hrana može se kategorizirati prema učinku na zdravlje pojedinog organa ili sustava organa, primjerice zdravlje probavnog sustava, koštanog sustava, krvožilja ili imunološkog sustava.

Nutrijenti dodani u osnovnu hranu mogu povećati unos određenog nutrijenta čak i na razini cijele populacije. Upravo je obogaćivanje hrane ključnim nutrijentima na početku dvadesetog stoljeća odgovorno za iskorjenjivanje bolesti poput gušavosti, rahitisa, beri – beri-a i pelagre.
Potražnja za funkcionalnom hranom raste zbog sve boljeg shvaćanja veze između prehrane i bolesti ili zdravlja, te sve većeg interesa pojedinca za vlastito zdravlje. Ne treba zanemariti ni porast cijena medicinskih usluga, te izrazit napredak znanosti i prehrambene industrije. Ipak, možemo biti sretni što se u našoj domovini još uvijek može sa drveta ubrati funkcionalna hrana u svom izvornom obliku, a pridružimo li joj i vrhunske proizvode suvremene prehrambene industrije, možemo reći da smo dobili ono najbolje iz dva svijeta na čijoj razmeđi živimo.

Darija Vranešić, dipl.ing.