Predijabetes se javlja kada je razina glukoze u krvi veća od normalne, ali nedovoljno visoka kako bi se postavila dijagnoza šećerne bolesti tipa 2.
Predijabetes zabrinjava, jer osobe u ovom stanju imaju povećan rizik za razvoj šećerne bolesti tipa 2 i povezanih komplikacija, a njegova učestalost sve više raste. Metformin, lijek koji se obično propisuje za liječenje šećerne bolesti tipa 2, smanjuje proizvodnju glukoze u jetri, ali novi dokazi pokazuju kako su neki antidijabetički učinci metformina povezani i s promjenama u sastavu mikrobiote crijeva.
Pokazalo se kako promjene životnih navika koje rezultiraju gubitkom tjelesne mase smanjuju rizik od razvoja šećerne bolesti tipa 2 za 30-58% kod osoba s predijabetesom. Učinkovitost takvih intervencija može se poboljšati utjecajem na okolišne čimbenike poput crijevne mikrobiote, za koju je dokazano kako posreduje u učinku metformina na smanjenje razine glukoze u krvi. Kao posljedica toga, crijevna mikrobiota smatra se terapeutskim ciljem za predijabetes i rano dijagnosticiranu šećernu bolest tipa 2.
Skupina znanstvenika iz Australije i SAD-a željela je istražiti učinak mješavine probiotika (L. plantarum, L. bulgaricus, L. gasseri, B. breve, B. animalis sbsp. Lactis, B. bifidum, S termofilus i S. boulardii) na markere glikemije, upalnih procesa i propusnosti crijeva u odraslih osoba s predijabetesom i ranim dijabetesom tipa 2 te procijeniti mogu li probiotici pojačati učinak metformina na glikemiju.
Znanstvenici su proveli randomiziranu kontroliranu pilot studiju, objavljenu u časopisu Nutrients, koja je uključivala 60 odraslih osoba s indeksom tjelesne mase ≥ 25 kg/m2 s predijabetesom ili dijabetesom tipa 2. Ispitanicima je nasumično dodijeljeno uzimanje mješavine probiotika dva puta dnevno ili placeba tijekom 12 tjedana.
Znanstvenici su otkrili povećanu proizvodnju butirata kod sudionika koji su uzimali probiotike, što bi posljedično moglo poboljšati upravljanje razinom glukoze u krvi. Analizirani su primarni ishodi studije, odnosno razina glukoze u krvi te sekundarni ishodi studije, uključujući razinu cirkulirajućih lipopolisaharida, zonulina i kratkolančanih masnih kiselina kao i metagenomska analiza fekalne mikrobiote, na početku i 12 tjedana nakon intervencije. Od ispitanika se tražilo bilježenje unosa hrane i ukupnog broja koraka.
Rezultati nisu pokazali značajne razlike u parametrima primarnih i sekundarnih ishoda studije između skupine koja je uzimala probiotike i placebo skupine. Analizom podskupine ispitanika koja je uzimala metformin utvrđeno je smanjenje glukoze u krvi na tašte, glikoziliranog hemoglobina, inzulinske rezistencije i zonulina. Također je zabilježen porast koncentracije butirata u krvnoj plazmi.
Iako nisu primijećene značajne promjene u metaboličkim i upalnim markerima te markerima propusnosti crijeva između placebo skupine i one koja je uzimala probiotike, kod ispitanika koji su uzimali metformin i probiotik uočena su značajna poboljšanja u razini glukoze na tašte, inzulinske rezistencije i markera propusnosti crijeva zonulina. Zabilježene su i pozitivne promjene u bakterija koje proizvode kratkolančane masne kiseline.
Dobiveni rezultati djelomično razjašnjavaju moguće mehanizme pomoću kojih probiotici mogu pomoći kao dodatak terapiji metforminom u liječenju osoba s visokom razinom glukoze u krvi. Znanstvenici primjećuju kako se više od 70% ispitanika pridržavalo propisanog režima liječenja te nitko nije uzeo manje od 50% preporučene doze, ali ističu kako su za potvrđivanje rezultata ovog ispitivanja potrebne dugotrajne studije s dodatnim praćenjima kako bi se povećalo pridržavanje režima liječenja. Također, navode kako probiotici privremeno koloniziraju crijeva, što dovodi do terapije koja možda nije trajna. To podrazumijeva kako je za trajnije i značajnije učinke probiotike potrebno uzimati dulje vremensko razdoblje.
