Prirodni prebiotik u majčinom mlijeku može poboljšati učinak željeza na mikrobiotu

Pišući u časopisu Nutrients, istraživački tim zaključio je kako dojenčad majki koje nisu u stanju proizvesti određene oligosaharide mogu biti osjetljivija na štetni utjecaj suplementacije željezom na mikrobiotu crijeva. To bi moglo rezultirati smanjenim brojem bakterija roda Bifidobacterium i povećanim brojem štetnih enteropatogena, ističu švicarski znanstvenici. Smatraju kako bi ta djeca mogla imati više koristi od šećera galaktooligosaharida (GOS), u smislu korisnih učinaka na mikrobiotu crijeva i poboljšanja statusa željeza. 

Čini se kako razlike u prisutnosti oligosaharida u majčinom mlijeku moduliraju učinak željeza. Dojenčad iz skupine kojoj je dodijeljeno uzimanje željeza, te čije majke nisu izlučivale oligosaharide, bila su posebno osjetljiva na smanjenje prisutnosti bakterija roda Bifidobacterium i na povećanje broja svih patogena. Međutim, novorođenčad majki koje nisu izlučivale oligosaharide imala su najviše koristi od zajedničkog uzimanja oligosaharida i željeza u održavanju visokih količina bifidobakterija i smanjenju enteropatogena. 

Prebiotički oligosaharidi iz majčinog mlijeka predstavljaju treću najzastupljeniju komponentu mlijeka u čvrstom stanju, nakon lipida i laktoze, s koncentracijom od 5 do 10 grama po litri i s više od 200 različitih struktura. Oligosaharidni sastav majčinog mlijeka varira ovisno o majci, a razlikuje se s obzirom na geografsko područje i mijenja tijekom razdoblja dojenja. Većina oligosaharida iz majčinog mlijeka ne apsorbira se u probavnom traktu dojene novorođenčadi, a do debelog crijeva dopiru netaknuti, gdje mogu djelovati kao prebiotici. Studije pokazuju kako Bifidobacterium spp., sa specifičnom sposobnošću soja, i Bacteroides spp., potiču izlučivanje enzima za učinkovitu upotrebu oligosaharida kao izvora ugljika. 

Kako bi se liječila ili spriječila anemija uzrokovana nedostatkom željeza, mnoga novorođenačka djeca, u zemljama s niskim primanjima, uzimaju hranu obogaćenu željezom u dobi od 6 do 24 mjeseca. Međutim, željezo je ključni mikronutrijent za većinu bakterija u crijevima i važno je za virulenciju i kolonizaciju potencijalnih enteropatogena. Kao „prirodni prebiotici“, oligosaharidi majčinog mlijeka mogli bi pružiti sličnu zaštitu i od štetnih učinaka na mikrobiotu crijeva dojenčadi, uzrokovanih suplementacijom željezom, a ti zaštitni učinci mogu ovisiti o specifičnom sastavu oligosaharida majčinog mlijeka i sekretornom statusu majke. 

Znanstvenici  su pregledali podatke 75 parova majke i djeteta koji su sudjelovali u četveromjesečnoj studiji. Dojenčad, u dobi od 6,5-9,5 mjeseci, raspoređena je u tri interventne skupine: one koje nisu primale željezo niti GOS, koje su primale samo željezo i koje su primale i željezo i GOS. Dodaci su majkama isporučeni u obliku vrećice koja sadrži mikrohranjivi prah, a koji se može dodati u hranu za novorođenčad. Analiza sastava oligosaharida humanog mlijeka (HMO) za utvrđivanje statusa sekretora utvrdila je da je 28% majki nisu bile sekretori, što ukazuje na regionalnu prevalenciju sekretora od 72% , što je veće od prosjeka.

HMO profili uzoraka majčinog mlijeka pokazali su razlike između majki koje nisu sekretori. Kada je u uzorcima stolice dojenčadi ispitana prisutnost odabranih patogenih bakterija, ustanovljeno je da stanje sekreta majke nema utjecaja na sastav mikrobiote crijeva dojenčadi. Zatim su istraživači pregledali tri interventne skupine i otkrili da je, u kontrolnoj skupini koja nije primala željezo ili GOS, novorođenčad majki koje nisu sekretori imala veću vjerojatnost za pojavu dijareje. U skupini koja je primala samo željezo, novorođenčad majki koje nisu sekretori postigla su veći pad tijekom razdoblja od četiri mjeseca u relativnoj prisutnosti dobrih bakterija u crijevima. Naposlijetku, u skupini koja je primala željezo i GOS, novorođenčad majki koje nisu sekretori najviše su imala koristi od uzimanja GOS-a. Ona su zadržala dobre bakterije i imala značajan porast zaliha željeza u organizmu tijekom četveromjesečnog razdoblja, dok takvo povećanje nije zabilježeno kod novorođenčadi majki sekretora.

Rezultati pokazuju da sekretorni status majke nema veliki utjecaj na mikrobiotu crijeva majki, navode znanstvenici.

Prethodne studije povezale su status sekreta majke s većim rizikom od virusnih infekcija, uključujući norovirus, rotavirus i respiratorne viruse kod žena. Suprotno tome, status majke koja nije sekretor povezan je sa simptomatskim enterotoksigenom Escherichia coli kod žena. U provedenoj studiji nije bilo razlike u količini enteropatogena kod sekretornih i nesekretornih majki, s izuzetkom da je zabilježena veća prisutnost  bakterije C. perfringens kod majki koje nisu sekretori. Znanstvenici naglašavaju kako bi bilo korisno ispitati učinke specifičnih HMO-a na apsorpciju željeza te učinke na mikrobiotu crijeva kada se daju zajedno sa željezom.