Miševi koji žive na visokim nadmorskim visinama, siromašnim kisikom, preživljavaju ekstremne uvjete hraneći svoje mišiće ugljikohidratima.
Na nadmorskoj visini od oko 4000 metara, svaki udisaj sadrži otprilike 40% manje kisika nego na morskoj razini. U ovim uvjetima ugljikohidrati su logičan izbor, a razlog tomu leži u činjenici da ugljikohidrati mogu osigurati 15% više energije za istu količinu kisika u usporedbi sa mastima.
U novoj studiji objavljenoj u online izdanju časopisa Current Biology, istraživači su koristili miševe koji žive na visokoj nadmorskoj visini, u peruanskim Andama te pronašli da ovi miševi sagorijevaju više ugljikohidrata u odnosu na nizinske miševe. Njihovi srčani mišići također su pokazali veći oksidativni kapacitet, a upravo ove dvije prilagodbe omogućile su „domaćim“ andskim miševima da budu aktivniji na ovako visokim nadmorskim visinama nego što bi to u stanju bili nizinski miševi.