Pretilost počinje u mozgu

Nedavno provedeno istraživanje donosi zanimljiva saznanja o podrijetlu šećerne bolesti tipa 2 i pretilosti, kao i o funkciji mozga kao ključnog upravljačkog centra. Pretilost je u Njemačkoj službeno priznata kao bolest tek od 2020. godine, iako se već dugo zna da se nalazi u korijenu mnogih bolesti uključujući šećernu bolest tipa 2, srčani udar pa čak i karcinome.

Svjetska zdravstvena organizacija već je proglasila pretilost epidemijom koja pogađa više od milijardu ljudi diljem svijeta. Indeks tjelesne mase od 30 ili više smatra se pretilošću, a loša prehrana i nedostatak tjelesne aktivnosti često se navode kao uzroci ove kronične bolesti. Međutim, mehanizmi u tijelu koji dovode do pretilosti i uzrokuju ovu bolest znatno su složeniji. Nezdrava raspodjela tjelesne masti i kronično povećanje tjelesne mase povezani su sa osjetljivošću mozga na inzulin.

Rezultati ovog istraživanja po prvi puta pokazuju da čak i kratkotrajno konzumiranje visokoprerađene hrane uzrokuje značajnu promjenu u mozgu zdravih osoba, što može biti početni uzrok pretilosti i šećerne bolesti tipa 2. U zdravom stanju, inzulin u mozgu djeluje tako da potiskuje apetit. Međutim, kod pretilih osoba inzulin više ne regulira prehrambeno ponašanje pravilno, što dovodi do inzulinske rezistencije. Zanimljivo je da se kod zdravih sudionika istraživanja osjetljivost mozga na inzulin smanjila nakon kratkotrajnog unosa hrane bogate energijom, slično kao i kod pretilih osoba. Taj se učinak može uočiti čak i tjedan dana nakon povratka na uravnoteženu prehranu, govore istraživači.

Pretpostavka je da se reakcija mozga na inzulin prilagođava kratkoročnim promjenama u prehrani prije nego što dođe do povećanja tjelesne mase, čime se potiče razvoj pretilosti i drugih sekundarnih bolesti. U istraživanju je sudjelovalo 29 muškaraca adekvatne tjelesne mase, koji su podijeljeni u dvije skupine. Prva je skupina pet dana zaredom, uz svoju uobičajenu prehranu, unosila dodatnih 1500 kcal iz visokoprerađenih namirnica. Kontrolna skupina nije unosila dodatne kalorije. Obje su skupine prošle dva zasebna pregleda nakon početne procjene. Jedan pregled proveden je odmah nakon petodnevnog razdoblja, a drugi tjedan dana nakon što se prva skupina vratila na svoju redovnu prehranu. Istraživači su koristili magnetsku rezonancu kako bi ispitali sadržaj masti u jetri i osjetljivost mozga na inzulin.

Nakon pet dana povećanog unosa kalorija, sadržaj masti u jetri prve skupine značajno se povećao. Iznenađujuće, znatno smanjena osjetljivost mozga na inzulin u usporedbi s kontrolnom skupinom ostala je prisutna i tjedan dana nakon povratka na uobičajenu, uravnoteženu prehranu. Taj je učinak ranije bio opažen samo kod pretilih osoba.

Navedeno ukazuje na potrebu za dodatnim istraživanjima o tome kako mozak pridonosi razvoju pretilosti i drugih metaboličkih bolesti u svjetlu ovih novih saznanja.

Izvor: Nature Metabolism