Čini se kako se od neke hrane jednostavno ne možemo dovoljno najesti, a sudeći po razultatima nedavne teksaške studije, to su namirnice bogate zasićenim masnim kiselinama.
Glavni predstavnik «zločestih» masnoća – palmitinska kiselina, suprimira djelovanje hormona sitosti – leptina i tako se zatvara začarani krug – unos zasićenih masti masti ne utažuje glad, osjećaj gladi uzrokuje daljnje jedenje i posezanje za mastima koje opet ne dovode do sitosti, i krajnji rezultat je – prejedanje!
Dakle nije poanta u količini unesen hrane, nego u njenom sastavu : naš mozak (preciznije : hipotalamus) uređen je tako da prima informacije o sitosti putem hormonskog sustava koji - ukoliko zakažu njegove kaskadne reakcije – ne aktivira prave receptore, posljedično tome ne nastupi osjećaj sitosti, i kao finalni rezultat imamo – pretilost.
Izvor: The Journal of Clinical Investigation, Vol 119, Nr 9