Prehrana za zdravu žuč

Datum objave: 01. 01. 2005.

Znate li kako prehranom spriječiti probleme sa žuči..
Učenje o četiri elementa - teorija Hipokratove medicine
Hipokratova medicina teorijski proizlazi iz učenja o četiri elementa koje je postavio grčki filozof Empedoklo. Ta četiri elementa su: voda, vatra, zrak i zemlja. Smatra se da je iz njih nastalo sve što postoji, pa tako i ljudski organizam. Ovim elementima odgovaraju četiri opisa: hladno, toplo, suho i mokro.
Glavni sastojci organizma, prema Hipokratu, su četiri tjelesna soka: krv, sluz, te crna i žuta žuč. Navedeni sokovi imaju odgovarajuće kvalitete: krv je topla, sluz je hladna, žuta žuč je suha, a crna je vlažna. Kada su sokovi ispravno pomiješani, čovjek je prema Hipokratu zdrav. Dolazi li pak do poremećaja u međusobnom odnosu sokova, nastaje bolest. Sokovi čak imaju utjecaja i na temperament pojedinog čovjeka. Međusobni odnos sokova u organizmu po Hipokratu regulira posebna sila koju on naziva "fizis", ili u prijevodu: "priroda".
Probava masti i funkcija žuči
Žuč igra važnu ulogu u metabolizmu masti. To je zelenkasto-žućkasta viskozna tekućina koju stvaraju i izlučuju jetrene stanice, a sastoji se od žučnih soli, bilirubina i njegovih derivata, te kolesterola i sluzi. Žuč se skladišti u žučnom mjehuru, te se izlučuje se u tanko crijevo i zadaća joj je da emulgira masti.
Razgradnja masti započinje u želucu djelovanjem želučane lipaze, a značajnija razgradnja masti događa se u tankom crijevu, djelovanjem lipaze gušterače. Prisustvo masti i proteina u tankom crijevu stimulira sekreciju hormona kolecistokinina, koji potiče gušteraču na lučenje probavnih enzima, te stimulira kontrakciju žučnog mjehura. Peristaltika tankog crijeva «razbija» velike molekule masti u manje, a emulgirajuća svojstva žuči održavaju ove molekule u stanju pogodnom za razgradnju putem lipaze gušterače. Razgradni produkti masti tvore sa žučnim kiselinama micele – nakupine koje u svojem središtu nose vitamine topljive u masti.
Žučni kamenci

Žučni kamenci predstavljaju kristale koji nastaju nakupljanjem normalnih ili abnormalnih sastojaka žuči u slučaju kada se poremeti njihova međusobna ravnoteža. Obično nastaju u žučnom mjehuru, a ponekad i u žučnim vodovima. Po svom sastavu mogu biti raznoliki. U većine bolesnika (oko 80%) nalaze se kamenci građeni od kolesterola ili od kolesterola i bilirubina, dok se rjeđe (u otprilike 20% slučajeva) pojavljuju kamenci građeni od bilirubina (pigmentni kamenci). Osoba koja ima žučne kamence često nema nikakve simptome.

Međutim, ako kamenac začepi žučni vod, javljaju se simptomi poput mučnine, povraćanja i bolova u gornjem desnom dijelu adbomena. Ovi simptomi nerijetko se javljaju nakon konzumacije masne i pržene hrane.
Postoji nekoliko mogućnosti za liječenje žučnih kamenaca, no vrlo često oni ne zahtijevaju nikakav medicinski tretman. Intervencija je potrebna u slučajevima kada kamenci uzrokuju značajnije smetnje koje ozbiljno remete svakodnevni život bolesnika ili nose rizik od razvoja komplikacija. Za veliki broj bolesnika sa žučnim kamencima, metodu izbora predstavlja kirurška terapija. Danas je, u nekompliciranim slučajevima, moguća laparoskopska operacija. Osim kirurške terapije, može se primijeniti i metoda otapanja žučnih kamenaca. Nažalost, nakon ovog nekirurškog zahvata česta je ponovna pojava žučnih kamenaca.
Čimbenici rizika za nastanak žučnih kamenaca
Žučne kamence ima najmanje 20% žena i 8% muškaraca starijih od 40 godina. Međutim, u mnogih bolesnika kamenci ne uzrokuju nikakve tegobe niti simptome.
Osobe s prekomjernom tjelesnom masom i/ili visokom razinom kolesterola su u većoj opasnosti od nastanka žučnih kamenaca. Trudnice i žene koje uzimaju nadomjesnu hormonsku terapiju ili oralne kontraceptive također su u većoj opasnosti od pojave žučnih kamenaca.
Žene s prekomjernom tjelesnom masom su sedam puta više izložene nastanku žučnih kamenaca u usporedbi sa ženama koje imaju normalnu tjelesnu masu. Čak i blago povišena tjelesna masa kod žena može biti čimbenik rizika za nastanak žučnih kamenaca. Osobe koje imaju žučne kamence često unose više energije putem hrane nego što im je potrebno. Gubitak suvišne tjelesne mase može biti od koristi za prevenciju i ublažavanje žučnih kamenaca, međutim, gubitak tjelesne mase treba provoditi kroz dulji vremenski period. Naime, naglo mršavljenje može povećati opasnost pojave žučnih kamenaca.
Povišen unos masti kroz dulji vremenski period izaziva konstantni podražaj na proizvodnju kolesterola i žučnih sokova za razgradnju masti. Stoga se prehrana s visokim udjelom masti smatra čimbenikom rizika za nastanak žučnih kamenaca. Odabir namirnica s niskim udjelom masti koristan je korak u prevenciji i terapiji žučnih kamenaca.
Rekreativna tjelesna aktivnost značajno smanjuje rizik pojave žučnih kamenaca. Ovu postavku potvrdila je studija provedena na više od 60 000 žena. Bavljenje tjelesnom aktivnošću, poput biciklizma, jogginga ili plivanja, u trajanju od 2 do 3 sata tjedno smanjilo je rizik pojave žučnih kamenaca za 20 %.

Tablica 1. Čimbenici rizika za nastanak žučnih kamenaca

  • Ženski spol

  • Trudnoća

  • Starija životna dob

  • Genetska predispozicija

  • Debljina

  • Dijabetes mellitus

  • Upalne bolesti crijeva

  • Lijekovi (HNL, lijekovi za sniženje masnoća, oralni kontraceptivi)

  • Naglo mršavljenje

  • Izostavljanje jutarnjeg obroka

  • Prehrana s visokim udjelom masti
  • Prehrana
    Kolesterol je glavni sastojak većine žučnih kamenaca. Neka istraživanja povezuju unos kolesterola prehranom s pojavom žučnih kamenaca. Stoga neki stručnjaci preporučuju izbjegavanje jaja – i zbog visokog sadržaja kolesterola i zbog potencijalne alergenosti.
    Studija provedena na stanovništvu Italije pokazala je da prehrana bogata šećerima i mastima životinjskog porijekla, a siromašna biljnim masnoćama i prehrambenim vlaknima može nositi značajan rizik od nastanka žučnih kamenaca. To su ujedno i službene preporuke za prevenciju i ublažavanje bolesti žuči.
    Osobe koje imaju žučne kamence ili boluju od upale žučnog mjehura i žučnih putova trebaju jesti češće i manje, u 6 dnevnih obroka. Jela sa zaprškom, prženje, pirjanje i dodavanje velikih količina masti zabranjeno je za osobe koje imaju problema sa žuči.
    Većina znanstvenih studija suglasna je u tvrdnji da je vegetarijanska prehrana dobra strategija za prevenciju žučnih kamenaca. U nekim istraživanjima dokazano je da vegetarijanci imaju 50 % manje šansi da razviju žučne kemence, u usporedbi s osobama koje jedu meso. U prilog vegetarijanstvu idu činjenice da je energetski unos vegetarijanaca nerijetko niži, te stoga imaju i znatno nižu incidenciju prekomjerne tjelesne mase. Međutim, sama etiologija nastanka žučnih kamenaca nije kristalno jasna, pa je, primjerice, kod vegetarijanaca koji unose velike količine masnoće biljnog porijekla uočena veća učestalost pojave žučnih kamenaca. Kao i obično, znanost se poigrava i postavlja svoje zagonetke. Uzimajući u obzir sve poveznice masti i nastanka žučnih kamenaca, zagonetku masti možemo riješiti odabirom jednostruko i višestruko nezasićenih masnih kiselina i ograničavanjem unosa zasićenih masti. Prednost treba dati hladno prešanim uljima, poput maslinovog i bučinog ulja.
    Kava utječe na nekoliko hepatobilijarnih procesa koji su ključni u nastanku kamenaca načinjenih od kolesterola, te se stoga smatra da unos kave može smanjiti opasnost od nastanka žučnih kamenaca. Metabolički procesi na koje utječe kava u procesu nastanka žučnih kamenaca uključuju utjecaj na sekreciju kolecistokinina, inhibiciju kristalizacije kolesterola, pospješenje kontraktilnosti žučnog mjehura i možda utjecaj na intestinalni motilitet.

    Epidemiološke studije potkrijepljuju metaboličke spoznaje. Studija objavljena u prošlogodišnjem broju časopisa Gastroenterology donosi rezultate dvadesetogodišnjeg promatranja 80.898 žena u dobi od 34-59 godina. Dokazan je značajan utjecaj konzumacije kave na nastanak žučnih kamenaca. Većina učesnica studije pila je 2 – 3 šalice kave dnevno. Iako nije potpuno jasno, čini se da je kofein zaštitni čimbenik, budući da kava bez kofeina ne daje takav rezultat.
    Konstipacija, ili dugotrajni zatvor, povezuje se s nastankom žučnih kamenaca. Osobe s dugotrajnim zatvorom imaju poremećen sastav žuči i usporen prolaz sadržaja kroz debelo crijevo. Prehrambena vlakna nezaobilazan su dio prehrane koji predstavlja najbolju prevenciju konstipacije i divertikula. Prehrambena vlakna su komponente hrane koje enzimi probavnog sustava ne mogu razgraditi. Ipak, jedan dio njih može se metabolizirati uz pomoć bakterija donjeg dijela probavnog sustava.
    Dva su tipa prehrambenih vlakana: vlakna topiva u vodi i netopiva vlakna. Topiva vlakna (npr. pektin) se u procesu probave otapaju stvarajući viskoznu, gelu sličnu masu koja štiti cjelokupan probavni sustav od različitih štetnih supstanci. Npr, spriječavajući apsorpciju kolesterola, igraju važnu ulogu u prevenciji kardiovaskularnih bolesti. Topiva vlakna nalaze se u voću i povrću poput jabuka, šljiva, citrusa, mahunarki, kelja pupčara, te u žitaricama riži i zobi.
    Netopiva vlakna (npr. celuloza, hemiceluloza, lignin) ulaze i izlaze iz probavnog trakta gotovo nepromijenjena. Također mogu apsorbirati vodu, a pripisuje im se laksativno djelovanje, jer spriječavaju konstipaciju i osiguravaju redovito pražnjnje crijeva. Ovakvo «čišćenje» spriječava duže zadržavanje nekih toksičnih supstanci u organizmu štiteći ga pri tome od različitih bolesti ili potencijalno opasnih stanja.
    Pšenica, grah, artičoke, mekinje i smokve neke su od namirnica koje sadrže netopiva prehrambena vlakna.
    Dnevno je potrebno unijeti 20 – 35 g prehrambenih vlakana, a kod povišenog unosa vlakana potreban je povišen unos vode. U tablici 2 prikazan je sadržaj prehrambenih vlakana u odabranim namirnicama.
    Tablica 2.

    Namirnica

    Udio vlakana u 100 g namirnice

    Kruh s mekinjama

    8.5 g

    Zobena kaša

    10.6 g

    Ječam

    15.6 g

    Smeđa riža

    3.5 g

    Sušene marelice

    7.8 g

    Suhe smokve

    9.3 g

    Grožđice

    5.3 g

    Brokula

    7.7 g

    Suplementi
    Vitamin C potreban je za konverziju kolesterola u žučne soli.

    Teorijski, ova konverzija djeluje preventivno na nastanak žučnih kiselina. U žena koje imaju višu razinu vitamina C krvi primjećena je manja učestalost žučnih kamenaca. Nema dovoljno dokaza o preventivnom djelovanju suplemenata vitamina C na nastanak žučnih kamenaca, ali je ipak korisno opskrbiti se adekvatnom količinom jer će deficit zasigurno pogodovati razvoju poremećaja. Vitamin C u dozi od 500 mg bit će potencijalno dobra zaštita.
    Fosfatidil – kolin, pročišćena komponenta lecitina jedna je od komponenti žuči koja štiti od nastanka žučnih kamenaca. Neke preliminarne studije ukazuju na povoljno djelovanje fosfatidil – kolina, u dozi od 300 – 2000 mg, na žučne kamence.
    Darija Vranešić, dipl.ing.

    Pošalji prijatelju na email

    Komentari