Prehrana s visokim udjelom proteina značajno smanjuje apetit

U ovoj trogodišnjoj studiji znanstvenici su istraživali učinke navedenih vrsta prehrane na prevenciju dijabetesa tipa 2. Studija je obuhvatila odrasle osobe u dobi od 25 do 70 godina, s indeksom tjelesne mase ≥25 kg/m2 i predijabetesom. Provodila se u osam zemalja, uključujući Dansku, Finsku, Veliku Britaniju, Nizozemsku, Španjolsku, Bugarsku, Australiju i Novi Zeland.

Studija se sastojala od osmotjednog razdoblja mršavljenja tijekom kojeg su ispitanici bili podvrgnuti komercijalnoj tekućoj niskoenergetskoj dijeti. Oni koji su izgubili više od 8% početne tjelesne mase nastavili su s održavanjem postignute tjelesne mase tijekom 148 tjedana.

U ovoj fazi ispitanici su se držali prehrane s visokim udjelom proteina i niskim glikemijskim indeksom ili umjerenim udjelom proteina i umjerenim glikemijskim indeksom. Prehrana s visokim udjelom proteina i niskim glikemijskim indeksom osiguravala je 25% energije iz proteina, a 45% energije iz ugljikohidrata s glikemijskim indeksom manjim od 50. Prehrana s umjerenim udjelom proteina i umjerenim glikemijskim indeksom osiguravala je 15% energije iz proteina i 55% energije iz ugljikohidrata s glikemijskim indeksom većim od 56. Subjektivna ocjena apetita, uključujući sitost, glad i želju za jelom, prikupljena je na temelju prisjećanja, a izmjerena je i tjelesna masa.

Rezultati su pokazali kako je apetit bio značajno manji u skupini koja se pridržavala prehrane s visokim glikemijskim indeksom i niskim udjelom proteina, u usporedbi sa skupinom koja se pridržavala prehrane s umjerenim glikemijskim indeksom i udjelom proteina nakon 52 tjedna.

Prema istraživačima, veći unos proteina mogao bi utjecati na apetit povećanjem sitosti. Međutim, učinak ugljikohidrata i glikemijskog indeksa na apetit ostaje nejasan. Unatoč razlikama u ocjenama gladi i sitosti, nije bilo razlike u ponovnom dobitku tjelesne mase među skupinama.

Kao jedno od ograničenja studije znanstvenici ističu pristranost ispitanika. U prvoj fazi ispitivanja sudionici su dobili standardizirane obroke. Međutim, u drugoj fazi rezultati su se temeljili na subjektivnoj procjeni apetita, budući da nisu bili ponuđeni standardni obroci. Kako subjektivni doživljaj apetita ne predviđa uvijek unos pojedinca, potrebno je provesti daljnje analize, zaključili su stručnjaci.

Izvor: Frontiers in Nutrition