Prehrana i rizik od karcinogenih bolesti

Rak je možda jedan od ljudskih najvećih strahova. Ono što je karakteristično za ovu bolest je da je strah od bolesti gotovo jednak strahu od liječenja. Uz vrlo upitne rezultate terapije, potrebno se nositi i sa posljedicama koje terapija ostavlja na organizam.
Američki institiut za istraživanje raka, National Cancer Institute (NCI,) je u 2002. godini dao bezbroj izvješća za tisak, a veći broj je govorio o važnosti prehrane u prevenciji ove opasne bolesti. Izbacivanje, jednako kao i uvođenje, pojedinih namirnica iz prehrane može igrati važnu ulogu.
Prema nekim izvješćima, loše prehrambene navike mogu se povezati sa 60 % slučajeva raka. S druge strane, pravilnom prehranom, prema istraživanjima, može se prevenirati 20 – 50 % slučajeva raka.
Loše prehrambene navike podrazumijevaju konzumiranje velikih količina namirnica animalnog porijekla, zasićenih masnoća, mlijeka i mliječnih proizvoda sa visokim udjelom masti, dok se prehrana koja se bazira na većoj količini namirnica biljnog porijekla smatra blagotvornom za zdravlje čovjeka te joj se pripisuje preventivna uloga u razvoju mnogih malignih bolesti. Ono što biljke uzdiže na ljestvici nutricionističkih vrijednosti su komponente koje se nalaze u biljkama: vitamini, minerali i fitokemikalije.
Koliko se daleko otišlo u proučavanju veze između prehrane i incidencije malignih bolesti govori i činjenica da se u posljednje vrijeme sve više proučava utjecaj konzumacije pojedinih namirnica, pa čak i njihovih komponenti, na povećanje ili smanjenje rizika od razvoja određenog oblika raka. Primjerice, istraživači Sveučilišta u Utahu proučavali su vezu između povišenog unosa karotenoida i incidencije raka kolona. Prema njihovom istraživaju lutein, no ne i drugi karotenoidi, može igrati važnu ulogu u prevenciji raka kolona.
Fitokemikalije (aktivne komponente koje se nalaze u biljkama) smatraju se važnim saveznikom u borbi protiv svih vrsta malignih bolesti. O važnosti njihove uloge najbolje govore postotci , odnosno rezultati nekih studija. Primjerice, studija provedena u Grčkoj pokazala je da redovito konzumiranje maslinovog ulja i rajčica, čak i u malim količinama, može smanjiti incidenciju raka prostate za 40 %. Isto tako, pokazano je da bi povećan unos zelenog lisnatog povrća smanjio incidenciju raka jajnika kod žena za preko 50 %.
Fitokemikalije djeluju različito i na različite načine pružaju zaštitu od raka. Većina su antioksidansi koji štite stanicu od oksidativnih oštećenja, a samim time smanjuju i oštećenje DNA molekula.

Neke potiču metilaciju, proces ključan za aktivaciju gena koji supresiraju razvoj raka, neke jačaju imunosni sustav, a neke jednostavno ometaju rast abnormalnih stanica.
Antioksidansi i rak
Ljudsko tijelo je konstantno izloženo kemikalijama, zagačivačima, zračenjima i ostalim toksinima koji rezultiraju generiranjem slobodnih radikala. Slobodni radikali u stanicu ulaze kroz staničnu membranu i uništavaju DNA. Stanice raka su nekada normalne stanice kojima je oštećena DNA. Antioksidansi zaustavljaju slobodne radikale i smanjuju DNA oštećenje te na taj način djeluju kao zaštitta od raka.
Svi antioksidansi nisu jednaki, jedni imaju bolje preventivno djelovanje na jednu vrstu raka, drugi na neku drugu vrstu raka. Tako primjerice vitamin C ima preventivno djelovanje na razvoj raka kože, no nije pokazao sliočno djelovanje na razvoj raka prostate ili raka dojke. Likopen, s druge strane, ima značajno zaštitno djelovanje na razvoj raka prostate, dok beta karoten, prema nekim studijama, može prevenirati nastanak raka dojke.
Karotenoidi i rak
Studije su pokazale da osobe koje jedu velike količine crvenog, narančastog, žutog i zelenog povrća imaju značajno smanjen rizik od razvoja različitih oblika raka. Ovo zaštitno djelovanje rezultat je prisutnosti karotenoida u «obojenom» povrću. Većini ljudi poznat je beta-karoten, karotenoidprisutan u mrkvi, no ne treba zanemariti i studijama dokazano blagotvorno djelovanje luteina iz špinata, zeaksantina iz kukuruza, likopena iz rajčice.
Posljednih godina se dosta piše o ulozi rajčice u zdravlju muškaraca. Prema velikom broju studija, muškarci koji konzumiraju rajčice i proizvode od rajčica imaju znatno smanjen rizik od razvoja raka prostate. Rezultat je to djelovanja aktivne komponente rajčice, likopena. Prema jednoj talijanskoj studiji, 7 mg likopena dnevno smanjuje DNA oštećenje za 50 % i to već u prvom tjednu.
Karotenoidi djeluju sinergistički, što znači da unos nekoliko karotenoida zajedno ima bolje djelovanje nego kada se unose pojedinačno.
Folna kiselina i rak
Folna kiselina, vitamin koji se nalazi u zelenom lisnatom povrću, uključena je u toliko studija o malignim bolestima da zaslužuje izdvajanje od ostalih vitamina. Preventivna uloga ovoga vitamina očituje se kroz ulogu koju ima u procesu metilacije.
Jednostavnije, bez folne kiseline ne bi se mogao odvijati proces metilacije, a bez procesa metilacije ne bi se mogla odvijati dva, za zaštitu od raka, vrlo važna procesa:
- proces popravka oštećenja DNA, te
- aktivacija i deaktivacija gena uključenih u proces nastanka raka.

Rak pluća i kolona prvi su oblici raka koji su se povezivali sa deficitom folne kiselina, sada studije sugeriraju da nedovoljan unos folne kiseline može rezultirati povećanim rizikom za razvoj raka dojke, prostate i gušterače.
Flavonoidi i rak
Kvercetin, elagijska kiselina, apigenin i luteolin su snažni antikarcinogeni koji se nalaze u biljkama. Oni najčešće djeluju u ranom stadiju razvoja raka. Osim što djeluju kaoi inhibitori rasta stanica raka, flavonoidi imaju i snažno antioksidativno djelovanje te štite stanice od oksidativnog oštećenja čak bolje od vitamina C. Znanstvene studije tek počinju dokazivati koliko snažno antikarcinogeno djelovanje imaju flavonoidi. Primjerice, u studiji provedenoj na miševima koji su imali melanom, apigenin i kvercetin pokazali su značajno djelovanje na spriječavanje metastaza. U studiji provedenoj na ljudima koji su bolovali od leukemije, flavonoidi su zaustavili rast stanica raka.
Ove fitokemikalije mogu inhibirati enzime koji omogućuju stanicama raka da se proširuju na okolna tkiva i ostale dijelove tijela.
Soja
Zrno soje sadrži fitokemikalije kojima se pripisuje antikarcinogeno djelovanje. Sojini izoflavoni su nesteroidne biljne komponente koje blokiraju razvoj o hormonima ovisnog oblika raka na način da blokiraju ulaz estrogena u stanice.
U jednoj studiji pokazano je da muškarci koji jednom ili više puta dnevno piju sojino mlijeko imaju za 70 % manji rizik od razvoja raka prostate u odnosu na muškarce koji ne piju sojino mlijeko. Slična studija provedna na ženama pokazala ja da prehrana bogata sojom kod žena može rezultirati smanjenjem razine estrogena za 25 %.
Novije studije su pokazale da diadzein i genistein mogu inhibirati rast raka mokraćnog mjehura uzrokujući samouništavanje stanica raka.
Čaj
Čaj sadrži nekoliko različitih fitokemikalija, ukjučujući polifenol epigalokatehin-3 galat (EGCG), kojima je dokazano preventivno djelovanje na rast stanica raka. Također sadrži vitamin A, C i E, jedinstvenu aminokiselinu teanin, potom karoten i cink, supstance kojima je raznim studijama dokazano blagotvorno djelovanje na zdravlje čovjeka.
Jedna od na većih studija vezana uz promatranje utjecaja zelenog čaja na rast stanica raka provedena je u Japanu gdje se tijekom šest godina promatrao razvoj raka dojke kod žena. Pokazano je da se kod žena koje su pile 5 i više šalica zelenog čaja, što je ekvivalentno 200 – 400 mg EGCG, vjerojatnost daljnjeg napretka bolesti smanjila za 50 %.

Blagotvorno djelovanje polifenola zelenog čaja uočeno je i kod leukemije. Studije su pokazale da polifenoli zelenog čaja spriječavaju umnožavanje stanica raka ili ih potiču na samouništavanje.
I3C
Indol – 3 karbinol je jedan od najbolje proučenih prirodnih modulatora estrogena. Prirodni izvori ove fitokemikalije su povrće iz porodice kupusnjača, primjerice kupus, cvjetača, brokula.
Indol na sličan način preventivno djeluje na razvoj o hormonima ovisnog oblika raka kao i o toksinima ovisnog raka. On se naime, veže na receptore, na koje bi se u slučaju da nema indola vezali estrogen ili dioksin koji bi potom nesmetano ulazili u stanicu i promovirali rast stanica raka.
Cink
Cink je neophodan za dobro zdravlje imunosnog sustava. Samo mjesec dana nedovoljnog unosa cinka može smanjiti funkciju imunosnog sustava za 30 – 80 %. Studije su pokazale da je cink vrlo važan za umnožavanje i djelovanje stanica koje su prva linija obrane od određenih oblika raka.
Deficit cinka čest je kod alkoholičara, osoba sa gastrointestinalnim i bubrežnim problemima. Osobe sa deficitom cinka izložene su povećanom riziku od infekcija.
Točne preporuke o unosu cinka koji bi imao terapijsku ulogu teško je dati s obzirom da prevelik, jednako kao i premali unos, može biti štetan. Stoga je možda najbolje, kada je to moguće, organizmu potrebne količine cinka osiguravati putem prehrane.
Suplementi ili hrana
Hrana sadržava sve nutrijente potrebne organizmu da bi pravilno funkcionirao. Ukoliko se prehrana sastoji od nutritivno vrijednih namirnica, potrebe organizma su zadovoljene. No problem je što današnji stil života sve češće podrazumijeva i usvajanje nekih loših prehrambenih navika. U takvim slučajevima, veliki broj ljudi poseže za mulitivitaminsko-mineralnim preparatima. Iako to možda nije najbolji pristup, može se opravdati i ponekad je potreban. Suplememti u prehrani mogu popraviti štetu načinjenu lošim prehrambenim navikama pa iako nisu «dostojna» zamjena pravilnoj prehrani, mogu blagotvorno djelovati na zdravlje čovjeka .

Iva Alebić, dipl.ing.