Pojedini aditivi i umjetni zaslađivači mogu promijeniti sastav mikrobiote, smatraju znanstvenici koji primjećuju da je izmijenjeni profil bakterija sličan onome koji je prisutan u osoba s upalnim bolestima crijeva ili pretilih.
Ispitivanjem je utvrđeno da su vrijednosti octene kiseline povećane u prisustvu maltodekstrina i zaslađivača na bazi aspartama, dok su se vrijednosti masnih kiselina razgranatog lanca smanjile. U međuvremenu, raznolikost mikrobiote povećala se u prisutstvu stevije, dok su sukroloza i cinamaldehid mogli promijeniti strukturu mikrobiote.
Kratkolančane masne kiseline (SCFA, engl. short chain fatty acids) krajnji su proizvod fermentacije vlakana i kritični su bakterijski produkti koji su uključeni ne samo u zdravlje crijeva, već u homeostazu cijelog organizma. Uz povećanu mikrobnu raznolikost, visoka koncentracija maslačne kiseline u crijevima koristi se kao pokazatelj zdravog stanja mikrobiote. Suprotno tome, smanjena raznolikost, niska luminalna proizvodnja SCFA i disbioza predloženi su kao primarni događaji upalnih bolesti crijeva, dijabetesa i pretilosti.
Nedavna istraživanja na životinjama ukazuju da aditivi u hrani imaju štetne učinke na zdravlje crijeva i kardiovaskularnog sustava, posredovane mikrobiotom crijeva i promjenama u sloju sluznice crijeva. Pokazano je da emulgatori u hrani mogu povećati propusnost crijeva, mijenjati sastav mikrobiote, kao i igrati ulogu u pojavi upale crijeva. Isto tako, podaci o umjetnim zaslađivačima ukazuju na postojanje nepovoljnih metaboličkih ishoda kod glodavaca zbog pojave mikrobne disbioze. Međutim, iz Međunarodnog udruženja zaslađivača tvrde kako postoje snažni dokazi iz dugoročnih studija da, čak i pri korištenju visokih doza, sladila s niskom energetskom vrijednosti nemaju štetni utjecaj na rad crijeva ili zdravlje, što je u skladu s općim rezultatima iznesenim u ovoj studiji.
Istraživači su prikupili uzorke stolice od 13 zdravih dobrovoljaca te ih fermentirali dodatkom aditiva iz hrane. Ti aditivi uključivali su maltodekstrin, karboksimetil celulozu, polisorbat-80, kappa-karagenan, cinamaldehid, natrijev benzoat, natrijev sulfit i titanijev dioksid. Uzorci su također fermentirani zaslađivačima (zaslađivačem na bazi aspartama, sukralozom, stevijom) i domaćim higijenskim proizvodima (pastom za zube i sredstvom za pranje posuđa). Proizvodnja kratkolančanih masnih kiselina izmjerena je plinskom kromatografijom.
Tim je primijetio kako dodatak deterdženta za pranje posuđa i cinamaldehida povećava broj operativnih taksonomskih jedinica (OTUs) koje su pripadale bakterijama roda Escherichia/Shigella i Klebsiella i smanjenim brojem roda Firmicutes, uključujući i povećan broj operativnih taksonomskih jedinica bakterija roda Faecalibacterium i Subdoligranulum. Dodavanje sukraloze i kappa-karagenana također je povećalo obilje bakterija roda Escherichia/Shigella, a sličan učinak imali su sukraloza, natrijev sulfit i polisorbat-80 na bakterijski rod Bilophila. Polisorbat-80 smanjio je broj OTU bakterijskih rodova Faecalibacterium i Subdoligranulum. Pored toga, maltodekstrin, zaslađivač na bazi aspartama i natrijev benzoat pospješuju rast bifidobakterija, dok natrijev sulfit, kappa-karagenan, polisorbat-80 i deterdžent za pranje posuđa imaju inhibitorni učinak.
Prethodna ispitivanja opisuju baktericidne učinke natrijevog sulfita na bakterije probiotičkog tipa, uobičajene članove mikrobiote ljudskog crijeva. Međutim, potpuno suprotni učinci na rast bifidobakterija, nakupina bakterijskih vrsta B. coccoides i E. coli uočeni su u prisutnosti maltodekstrina ili zaslađivača na bazi aspartama. Razlog može biti to što je maltodekstrin umjetno proizveden glukozni polimer koji, ako se ne apsorbira u tankom crijevu, ima prebiotička svojstva u debelom crijevu. Stoga se porast probiotičkog roda Bifidobacterium i vrste B. Coccoides te odgovarajuće smanjenje rasta E. coli objašnjava činjenicom da prva dva probiotika koriste maltodekstrin za rast koji potiče fermentaciju, proizvodnju octene kiseline i stvaranje kiselog okruženja u kojem se zaustavlja rast E. coli.
Dobiveni rezultati zapravo pokazuju povoljan učinak zaslađivača na bazi aspartama na mikrobiotu crijeva. Međutim, pojedini ističu kako je tu činjenicu važno sagledati u kontekstu cijele studije. Naime, u provedenoj studiji aspartam nije proučavan izolirano, već je ispitivani zaslađivač na bazi aspartama činio kombinaciju sastojaka, uključujući maltodekstrin i acesulfam K. Zapravo, autori studije ističu da većina zapaženih učinaka na mikrobiotu crijeva može dolaziti isključivo od maltodekstrina, bez većih doprinosa aspartama ili acesulfama K. Iz tog razloga, bilo koji identificirani učinak ne može se pripisati aspartamu. Također, uvjeti in vitro ispitivanja ne mogu reproducirati složeni interaktivni sustav koji je prisutan u ljudskom organizmu.
Izvor: European Journal of Nutrition