Prema novom istraživanju, mješavina dvaju sojeva bakterijske vrste Lactobacillus paracasei može poslužiti kao prehrambena strategija za poboljšanje apsorpcije aminokiselina koje izgrađuju biljne proteine. Ovo otkriće objavljeno u časopisu Probiotics and Antimicrobial Proteins ukazuje na sinergistički učinak dvaju sojeva istog bakterijskog roda i vrste.
Biljni proteini razlikuju se u probavljivosti i sastavu aminokiselina od životinjskih proteina. Naime, biljni proteini poput onih sadržanih u grašku ili riži imaju manji udio aminokiseline leucina i ukupnu količinu esencijalnih aminokiselina koje su povezane sa zdravljem mišića.
U današnje vrijeme, sve je veći broj osoba koje slijede vegansku prehranu, što znači da unose isključivo proteine biljnog porijekla. To stvara zabrinutost među stručnjacima zbog aminokiselinskog profila proteina biljnog porijekla, odnosno količine raspoloživih aminokiselina koje organizam može apsorbirati. Međutim, rezultati nedavno provedenog istraživanja važan su korak u rješavanju tog problema, tvrde znanstvenici.
U studiju je bilo uključeno 15 tjelesno aktivnih muškaraca te im je nasumično dodijeljeno uzimanje 20 grama proteina graška s mješavinom probiotika ili placebom tijekom 2 tjedna. Nakon toga, uslijedilo je razdoblje od 4 tjedna tijekom kojeg ispitanici nisu uzimali nikakav dodatak prehrani. Potom je ponovno uslijedilo dvotjedno razdoblje tijekom kojeg su ispitanici koji su prvotno uzimali placebo nastavili uzimati mješavinu probiotika, i obrnuto. Uzorci krvi uzeti su u redovitim intervalima.
Rezultati su pokazali kako se površina ispod krivulje za aminokiseline razgranatog lanca nakon dvotjednog razdoblja uzimanja probiotika povećala za 22,8%, dok se kod esencijalnih masnih kiselina povećala za 16%, što ukazuje na povećanje njihove apsorpcije.
Nadalje, znanstvenici su uočili porast apsorpcije aminokiseline leucina za 23,3%, izoleucina za 26%, valina za 21,5% i tirozina za 16%. Rezultati ove kliničke studije mogu biti korisni u osmišljanju nove prehrambene strategije kojom bi se moglo utjecati ne samo na vrijednosti aminokiselina u krvi nakon obroka, već i na strukturne nedostatke biljnih bjelančevina.
