Dijeta povremenog posta, poznatija kao intermittent fasting, prema rezultatima najveće studije koja proučava dijetu povremenog posta – HELENA, u odnosu na standardne redukcijske dijete nije ništa bolji izbor kada je u pitanju mršavljenje.
Dijeta povremenog posta popularnost je stekla zbog tvrdnji da jamči siguran gubitak suvišnih kilograma i promjenu metabolizma uz izbjegavanje 'yo-yo' efekta. Najpoznatije inačice te dijete su: 16:8, gdje se 16 sati posti i potom sljedećih 8 sati jede te 5:2, gdje se 5 dana u tjednu hrana unosi bez kalorijske restrikcije te se preostala dva dana posti.
U aktualno jednogodišnje istraživanje bilo je uključeno 150 pretilih ispitanika koji su na početku nasumično razvrstani u tri skupine: skupinu na standardnoj redukcijskoj dijeti sa smanjenim unosom energije za 20%, skupinu na 5:2 dijeti koja je na razini tjedna ostvarivala za 20% niži energetski unos te kontrolnu skupinu koja je dobivala uravnoteženu prehranu prema preporukama Njemačkog nutricionističkog udruženja (DGE).
Rezultati su pokazali da je gubitak tjelesne mase, visceralnog masnog tkiva i masnog tkiva u području trbuha bio podjednak kod skupine na dijeti povremenog posta i skupine na standardnoj redukcijskoj dijeti. Štoviše, razlike nisu pronađene niti po pitanju vrijednosti metaboličkih parametara i biomarkera genske aktivnosti.
Znanstvenici naglašavaju da dijeta povremenog posta, kao način mršavljenja, nije bolji, a niti gori izbor od standardne redukcijske dijete. Međutim, zbog nedostatka znanstvenih dokaza po pitanju dugoročnog učinka dijete povremenog posta, znanstvenici je još uvijek ne mogu preporučiti kao sigurnu u kontekstu regulacije tjelesne mase kroz duže vrijeme.
Izvor: The American Journal of Clinical Nutrition
