Povezanost unosa flavonola i rizika od Alzheimerove bolesti

Flavonoli su podskupina flavonoida, fitokemikalija koje se nalaze u biljnim pigmentima, za koje je poznato da imaju protuupalna svojstva koja mogu zaštititi od staničnog oštećenja uslijed oksidativnog stresa i dugotrajnih upala. Prema autorima, ranija su istraživanja proučavala povezanost antioksidansa i rizika od Alzheimerove bolesti, ali nijedna studija nije istraživala povezanost prehrambenog unosa različitih vrsta flavonoida s Alzheimerovom bolesti. 

Tijekom prosječnog praćenja 921 osobe u trajanju od 6.1 godine, 220 ih je razvilo Alzheimerovu bolest. Prosječna dob ispitanika iznosila je 81 godinu, a 75% njih su bile žene. Svake godine sudionici su bili podvrgnuti neurološkim procjenama te su ispunili modificiranu verziju upitnika o učestalosti konzumacije hrane, koji je uključivao učestalost konzumacije 144 prehrambene namirnice u prethodnih 12 mjeseci. 

Istraživači su pomnožili učestalost unosa s bioaktivnim sadržajem svake namirnice, promatrajući četiri vrste flavonola – kempferol (u kelju, grahu, čaju, špinatu i brokuli), kvercetin, miricetin (u čaju, vinu, kelju, naranči i rajčici) te isorhamnetin (u kruški, maslinovom ulju, vinu i umaku od rajčice) – i ukupne flavonole (zbroj četiriju pojedinačnih flavonola). Sudionici su podijeljeni u 5 jednakih skupina na osnovu količine flavonola u njihovoj prehrani. Skupina s najnižim unosom prosječno je konzumirala 5,3 mg flavonola dnevno, dok su oni s najvišim unosom konzumirali 15,3 mg dnevno. Ispitanici s najvećim unosom ukupnih flavonola imali su viši stupanj obrazovanja i više su sudjelovali u tjelesnim i kognitivnim aktivnostima. 

U modelima s prilagođenim čimbenicima poput dobi, spola, obrazovanja te kognitivnih i tjelesnih aktivnosti, osobe s najvišim ukupnim unosom flavonola imale su 48% nižu stopu razvoja Alzheimerove bolesti od onih s najnižim unosom.

Nadalje, ispitanici s najvišim unosom isorhamnetina imali su 38% nižu stopu razvoja Alzheimerove bolesti. Slični učinci zabilježeni su kod unosa kempferola i miricetina, dok kvercetin nije pokazao povezanost s incidencijom Alzheimerove bolesti. Kao i u svim promatračkim studijama, sudionici su sami birali svoju prehranu. Učestalost konzumacije hrane prijavljena je samostalno i podložna je pristranosti, a rezultati studije možda se ne mogu primijeniti i na ostalu populaciju. Također, moguće je da su promjene u prehrani kod sudionika sa subkliničkom Alzheimerovom bolesti učinile rezultate pristranim, napomenuli su istraživači.

Kao odgovor na istraživanje, mnogi stručnjaci tvrde kako ono samo pokazuje prednosti prehrane bogate povrćem, voćem, čajem, grahom, lećom i maslinovim uljem, a ne izričito flavonolima. Kada su autori studije razmatrali učinak konzumacije drugih hranjivih sastojaka poput omega-3 masnih kiselina, vitamina E, folata i luteina, koji imaju slične učinke kao i flavonoli, tada zaštitni učinak flavonoida više nije bio prisutan. Također, kao nedostatak ističu činjenicu da se u studiji oslanjalo na pamćenje sudionika kako bi izvijestili o tome koja je hrana konzumirana tijekom određenog vremena, što je posebno teško kod starijih sudionika. Dodaju kako je već poznato da je pridržavanje pravilnog načina prehrane dobar pristup u prevenciji kroničnih bolesti, a ne fokusiranje na određene nutrijente. To je vrlo važno napomenuti jer bi šira javnost mogla pogrešno protumačiti rezultate studije i razmišljati o antioksidansima kao „čarobnoj tableti“ koja će spriječiti nastanak demencije. Važno je zapamtiti da konzumiranje izoliranih flavonola ili ekstrakata namirnica bogatih flavonolima, primjerice ekstrakta čaja, neće izolirano djelovati kako bi se smanjio rizik od bolesti, ali visoke doze mogu imati i negativne učinke na zdravlje. 

Pojedini znanstvenici tvrde kako ovo istraživanje zapravo pokazuje da namirnice koje sadrže flavonole uz druge fitokemikalije i bioaktivne tvari pružaju zdravstvenu korist, a ne sami flavonoli. Između ostalog, unos flavonola u ovoj studiji vrlo je nizak, između 5 i 15 mg/dan. Veliko ograničenje istraživanja je da nisu zabilježene povezanosti s drugim flavonoidima i fitokemikalijama koje su prisutne u istoj hrani kao i flavonoli. To je posebno važno jer su flavonoli često prisutni u hrani u mnogo nižim količinama od ostalih fitokemikalija. 

Bez obzira na to koliko su točne procjene unosa voća i povrća, apsolutni prehrambeni unosi fitokemikalija ne mogu se precizno procijeniti. Biljna hrana podliježe prirodnim varijacijama ovisno o mjestu rasta i sorti voća ili povrća koje se uzgaja, vremenu berbe i trajanju skladištenja. Trenutna fitokemijska analiza, koja ne uključuje svaku biljnu hranu koja se danas konzumira, može samo definirati prosječnu vrijednost u određenoj hrani u vrijeme njene analize. Ona također ne uključuje sve promjene u koncentraciji povezane s načinom kuhanja ili međusobni učinak nutrijenata unutar obroka na bioraspoloživost te fitokemikalije. Predviđena prisutnost flavonoida u hrani ne znači da ćemo imati koristi od njegove prisutnosti, čak i ako ima antioksidativni potencijal u laboratorijskim ispitivanjima. 

Zaključno, provedena studija pokazuje kako veći unos voća i povrća može pružiti određeni stupanj prevencije Alzheimerove bolesti kod starije populacije, koja je u većem riziku od obolijevanja. Nije korisno zaključiti da specifični flavonoli koji su prirodno prisutni u voću i povrću donose određene dobrobiti, s obzirom na velike prirodne razlike u tim namirnicama, kao i razlike u njihovoj probavi, apsorpciji i metabolizmu među pojedincima.