Vitaminoteka

Datum objave: 20. 01. 2020.

Dijeta s niskim unosom ugljikohidrata, koja ograničava unos ugljikohidrata u korist povećanog unosa proteina ili masti, popularan je način mršavljenja.

Međutim, dugoročni učinak ograničenja unosa ugljikohidrata na smrtnost vrlo je kontroverzan i mogao bi ovisiti o tome hoće li prehrambeni ugljikohidrati biti zamijenjeni biljnim ili životinjskim mastima i proteinima. Iako su mnoga randomizirana kontrolirana ispitivanja prehrane s niskim unosom ugljikohidrata pokazala mogućnost postizanja kratkotrajnog gubitka kilograma i smanjenja kardiometaboličkog rizika, rizik od smrtnosti obično nije istražen u svjetlu praktičnih izazova postavljenih u studijama koje uključuju vrlo dugotrajno praćenje. 

Podaci velikih perspektivnih kohorti korišteni su za procjenu dugoročnih zdravstvenih učinaka dijeta s niskim udjelom ugljikohidrata, ali su urodili suprotnim rezultatima. Primjerice, meta analiza velikih kohortnih studija u Sjevernoj Americi i Europi ukazivala je na povećanu smrtnost povezanu s niskim unosom ugljikohidrata. Suprotno tome, nedavno objavljene multinacionalne i azijske studije izvijestile su o povećanoj smrtnosti, povezanoj s visokim unosom ugljikohidrata. Većina prethodnih studija izvijestila je o riziku od smrtnosti na temelju raspona unosa ugljikohidrata specifičnog za ispitivanu populaciju, ograničavajući tako interpretabilnost i općenitu primjenu rezultata. Nadalje, mnoge prethodne studije o unosu ugljikohidrata nisu uzele u obzir potencijalne učinke izvora hrane.

Znanstvenici su okupili 15 428 odraslih ispitanika u dobi od 45 do 64 godine koji su ispunili upitnik o prehrambenim navikama prilikom upisa u Atherosclerosis Risk in Communities studiju (ARIC) te koji nisu prijavili ekstremni unos kalorija (manje od 600 kcal ili više od 4200 kcal dnevno za muškarce i manje od 500 kcal ili više od 3600 kcal dnevno za žene). Primarni ishod koji se proučavao bila je smrtnost svih mogućih uzroka. Ispitivana je povezanost između postotka energije koja je unesena ugljikohidratima i smrtnosti od svih uzroka, uzimajući u obzir sve moguće nelinearne odnose u ispitivanoj skupini. Nadalje, ova povezanost ispitana je kombinirajući podatke prikupljene ARIC studijom s podacima meta analize o unosu ugljikohidrata, dobivene iz sedam multinacionalnih prospektivnih studija. Potom su znanstvenici procijenili ovisi li smrtnost o tome hoće li ugljikohidrati u prehrani biti zamijenjeni biljnim ili životinjskim mastima i proteinima.

Tijekom medijanskog praćenja u razdoblju od 25 godina, u kohorti ARIC studije zabilježeno je 6283 smrtnih slučajeva, dok je u svim kohortnim studijama zabilježeno ukupno njih 40 181. U kohorti ARIC studije, nakon prilagođavanja pojedinih varijabli, postojala je povezanost koja tvori krivulju U-oblika između postotka potrošnje energije iz ugljikohidrata (u prosjeku 48,9%) i smrtnosti; postotak energije iz ugljikohidrata od 50 do 55% bio je povezan s najnižim rizikom od smrtnosti. U meta analizi svih skupina, mala (<40%), kao i visoka potrošnja ugljikohidrata (> 70%), rezultirale su većim rizikom od smrtnosti, za razliku od umjerenog unosa, što je bilo u skladu s udruživanjem u krivulju U-oblika. Međutim, važno je napomenuti kako su rezultati varirali ovisno o izvoru makronutrijenata – smrtnost se povećavala prilikom zamjene ugljikohidrata  životinjskim mastima ili proteinima, te se smanjivala kada su zamjene bile biljnog porijekla.

Visoki, kao i niski postotci unosa ugljikohidrata, bili su povezani s povećanom smrtnošću, dok je minimalni rizik od smrtnosti opažen pri unosu ugljikohidrata u rasponu od 50 do 55% ukupnog energetskog unosa. 

Prehrambeni obrasci s niskim unosom ugljikohidrata u kojima se poseže za proteinima i mastima životinjskog porijekla, iz izvora kao što su janjetina, govedina, svinjetina i piletina, bili su povezani s većom smrtnošću. Za razliku od toga, prehrambeni obrasci u kojima se teži ka unosu proteina i masti biljnog porijekla, iz izvora poput povrća, orašastih plodova, kikiriki maslaca i kruha od cjelovitih žitarica, bili su povezani s manjom smrtnošću, što nam daje naslutiti kako izvor hrane značajno izmjenjuje povezanost između unosa ugljikohidrata i smrtnosti

Dobiveni rezultati ukazuju na negativnu dugoročnu povezanost između očekivanog trajanja života i prehrane s niskim ili visokim udjelom ugljikohidrata, u slučaju kada se izvor makronutrijenata ne uzima u obzir. Ovi podaci također pružaju daljnje dokaze kako se pacijentima ne bi trebala preporučati dijeta s niskim unosom ugljikohidrata, u kojoj se unos ostalih makronutrijenata temelji na hrani životinjskog porijekla. Alternativno, kod ograničavanja unosa ugljikohidrata, njihova zamjena pretežno biljnim mastima i proteinima može se smatrati dugoročnim pristupom u promicanju zdravog starenja.

Izvor: Elsevier
 

Pošalji prijatelju na email

Komentari