Veći unos hem željeza, vrste željeza koja se nalazi u crvenom mesu i drugim životinjskim proizvodima, za razliku od ne-hem željeza koje se uglavnom nalazi u namirnicama biljnog porijekla, povezan je s većim rizikom od razvoja šećerne bolesti tipa 2 (ŠBT2), rezultat je novog istraživanja, provedenog na Sveučilištu Harvard.
Iako je veza između hem željeza i ŠBT2 već ranije prijavljena, rezultati ovog istraživanja jasnije uspostavljaju i objašnjavaju tu vezu. U usporedbi s prethodnim istraživanjima koja su se oslanjala isključivo na epidemiološke podatke, u ovom istraživanju korišteno je više informacija, uključujući epidemiološke podatake, konvencionalne metaboličke biomarkere i korištene su najsuvremenije metabolomske analize, što je omogućilo sveobuhvatnije razumijevanje veze između unosa željeza i rizika od ŠBT2, kao i potencijalnih metaboličkih puteva koji stoje iza te veze, govore istraživači.
Istraživači su procijenili vezu između željeza i ŠBT2 koristeći rezultate istraživanja objavljenih u posljednjih 36 godina u kojima je sudjelovalo 206 615 odraslih osoba uključenih u Nurses' Health Studies I i Nurses' Health Studies II i Health Professionals Follow-up Study. Ispitivali su unos različitih oblika željeza - ukupnog, hem, ne-hem, prehrambenog (iz hrane) i dodataka prehrani, kontrolirajući druge zdravstvene i životne čimbenike.
Također su analizirali biološke mehanizme koji stoje iza veze između hem željeza i ŠBT2 kod manjih podskupina sudionika. Ispitivali su metaboličke biomarkere u plazmi kod 37 544 sudionika, uključujući one povezane s razinom inzulina, šećera u krvi, masnoćama u krvi, upalama i dva biomarkera metabolizma željeza. Zatim su proučavali metabolomske profile kod 9 024 sudionika - razine malih molekula metabolita u plazmi, koje su tvari nastale tjelesnim procesima.
Istraživanje je otkrilo značajnu povezanost između većeg unosa hem željeza i rizika od ŠBT2. Sudionici s najvećim unosom imali su 26% veći rizik od razvoja ŠBT2 u usporedbi s onima s najnižim unosom.
Osim toga, istraživači su otkrili da hem željezo čini više od polovice rizika od ŠBT2 povezanog s neprerađenim crvenim mesom i umjeren dio rizika za nekoliko prehrambenih obrazaca povezanih sa ŠBT2. U skladu s prethodnim studijama, nisu pronađene značajne povezanosti između unosa ne-hem željeza iz prehrane ili dodataka i rizika od ŠBT2. Rezultati ukazuju da je veći unos hem željeza povezan s metaboličkim biomarkerima u krvi koji su povezani s ŠBT2. Veći unos hem željeza bio je povezan s višim razinama biomarkera kao što su C-peptid, trigliceridi, C-reaktivni protein (CRP), leptin i markeri preopterećenja željezom, kao i s nižim razinama korisnih biomarkera poput HDL kolesterola i adiponektina.
Identificirano je i desetak metabolita u krvi,uključujući L-valin, L-lizin, mokraćnu kiselinu i nekoliko lipidnih metabolita, koji mogu igrati ulogu u vezi između unosa hem željeza i rizika od ŠBT2. Ovi metaboliti su u ranijim istraživanjima bili dovedeni u vezu s rizikom od razvoja ŠBT2.
Na populacijskoj razini, rezultati studije imaju važne implikacije za prehrambene smjernice i strategije javnog zdravstva za smanjenje stope dijabetesa, prema riječima istraživača. Posebno, ovi rezultati izazivaju zabrinutost zbog dodavanja hem željeza biljnim alternativama mesa kako bi se poboljšao okus i izgled sličan mesu. Ovi proizvodi postaju sve popularniji, ali zdravstveni učinci zahtijevaju daljnje istraživanje.
Ipak, istraživači su napomenuli da je istraživanje imalo nekoliko ograničenja, uključujući mogućnost nepotpunog uzimanja u obzir zbunjujućih čimbenika koji iskrivljuju odnos između istraživanih varijabli i pogrešaka u mjerenju epidemioloških podataka. Osim toga, nalazi temeljeni na populaciji koja je većinom bila bijela, trebaju biti replicirani u drugim rasnim i etničkim skupinama.
Izvor: Nature Metabolism
