Magdalena Klepo

Datum objave: 08. 04. 2025.

Šećerna bolest tipa 2 (ŠBT2) jedna je od najčešćih kroničnih bolesti današnjice i predstavlja veliki javnozdravstveni problem. Prevalencija ŠBT 2 bilježi stalni porast te pogađa milijune ljudi diljem svijeta. Neliječena bolest uzrokuje brojne zdravstvene komplikacije, uključujući oštećenje vida, funkcije bubrega i živčanog sustava te povećanje rizika razvoja kardiovaskularnih bolesti.

Trenutne strategije liječenja uključuju promjenu životnih navika te farmakološke intervencije koje pomažu u regulaciji razine glukoze u krvi. U posljednje vrijeme sve više se istražuje utjecaj crijevne mikrobiote na razvoj ŠBT2.
Crijevna mikrobiota ima ključnu ulogu u metabolizmu i općem zdravlju. Bakterije nastanjenje u crijevima proizvode različite metabolite, poput kratkolančanih masnih kiselina koje utječu na regulaciju glukoze u krvi. Probiotici, prebiotici i sinbiotici predstavljaju potencijalne terapijske pristupe za modulaciju crijevne mikrobiote s ciljem poboljšanja metaboličkog zdravlja.

Studije pokazuju da sinbiotici, koji kombiniraju probiotičke sojeve s prebioticima, mogu pružiti dodatne korisne učinke. Stoga je cilj nedavno provedene randomizirane, dvostruko slijepe, placebom kontrolirane studije bio procijeniti učinkovitost probiotika Bifidobacterium animalis subsp. lactis MN-Gup te njegove kombinacije s galaktooligosaharidom (GOS) u poboljšanju regulacije glukoze kod osoba sa ŠBT2.

Studija je uključila 120 sudionika sa ŠBT2, koji su nasumično raspoređeni u tri skupine. Skupina koja je primala probiotike (MN-Gup skupina) uzimala je 0,1 g MN-Gup probiotika (5 x 1010 CFU) zajedno s 3,4 g maltodekstrina, dok je skupina koja je primala sinbiotike (MN-Gup-GOS) dobivala 0,1 g MN-Gup probiotika (5 x 1010 CFU) zajedno s 0,9 g GOS-a i 2,5 g maltodekstrina. Kontrolna skupina primala je 3,5 mg maltodekstrina. Sudionici su dobili upute za uzimanje dodataka dva puta dnevno, tijekom 12 tjedana. Svim su sudionicima procijenjene razine glukoze u krvi natašte, glikiranog hemoglobina (HbA1c), homeostatski model procjene inzulinske rezistencije (HOMA-IR), upalni pokazatelji te sastav crijevne mikrobiote.

Kod skupine koja je primala sinbiotike uočeno je značajnije smanjenje razine glukoze u krvi natašte od 0,69 mmol/L, u usporedbi s MN-Gup skupinom i kontrolnom skupinom u kojima je smanjenje iznosilo 0,59 mmol/L. Također, razine glukagonu sličnog peptida-1 (GLP-1), hormona koji poboljšava regulaciju glukoze, porasle su s 17 pmol/L prije intervencije na 20 pmol/L u MN-Gup-GOS skupini te 19 pmol/L u MN-Gup skupini, dok su u kontrolnoj skupini razine GLP-1 su ostale nepromijenjene na 17 pmol/L.

Razine glutationa, upalnog pokazatelja, povećale su se s 3,5 mg/L prije intervencije na 5,0 mg/L u MN-Gup-GOS skupini i 4,5 mg/L u MN-Gup skupini, dok su u kontrolnoj skupini ostale nepromijenjene na 3,5 mg/L. Razine reaktivnih kisikovih vrsta smanjene su s 82 mg/mL na 78 mg/mL u MN-Gup-GOS skupini, dok su u MN-Gup skupini i kontrolnoj skupini ostale iste.

Nisu uočene značajne razlike u razinama ostalih parametara, uključujući HbA1c, razine inzulina i HOMA-IR među skupinama. 
Zaključno, sinbiotici su pokazali veću učinkovitost od probiotika u regulaciji glikemije kod osoba s ŠBT 2, što se može pripisati poboljšanoj modulaciji crijevne mikrobiote. Potrebne su daljnje studije kako bi se razjasnili mehanizmi spomenutih učinaka.

Izvor: Clinical Nutrition

Pošalji prijatelju na email

Komentari