Osjetilo mirisa naš je najbrži sustav upozorenja

Rezultati njihove studije pokazali su kako se negativni mirisi povezani s neugodnošću ili nelagodom obrađuju ranije od pozitivnih mirisa i pokreću reakciju tjelesnog izbjegavanja.

Organ njuha zauzima oko 5% ljudskog mozga i omogućuje nam razlikovanje mnogo milijuna različitih mirisa. Velik udio tih mirisa povezan je s prijetnjom našem zdravlju i preživljavanju, poput kemikalija i pokvarene hrane. Mirisni signali stižu do mozga unutar 100 do 150 milisekundi nakon udisanja kroz nos. Opstanak svih živih organizama ovisi o njihovoj sposobnosti izbjegavanja opasnosti i traženja nagrada. U ljudi se osjetilo mirisa čini osobito važnim za otkrivanje i reagiranje na potencijalno štetne podražaje.

Znanstvenicima dugo vremena nije bilo poznato koji su neuronski mehanizmi uključeni u proces pretvaranja neugodnog mirisa u ponašanje izbjegavanja kod ljudi. Jedan od razloga za to je nedostatak neinvazivnih metoda mjerenja signala iz njušne lukovice. Ona je izravnim monosinaptičkim vezama povezana s važnim središnjim dijelovima živčanog sustava koji pomažu otkrivati i pamtiti prijeteće i opasne situacije i tvari.

Istraživači s Instituta Karolinska sada su razvili metodu koja je po prvi put omogućila mjerenje signala iz njušne lukovice čovjeka, koja obrađuje mirise i zauzvrat može prenositi signale dijelovima mozga koji kontroliraju kretanje i ponašanje izbjegavanja. Njihovi rezultati temelje se na tri eksperimenta u kojima su sudionici zamoljeni da ocijene svoj doživljaj šest različitih mirisa, od kojih su neki bili pozitivni, a neki negativni. Autori studije izmjerili su elektrofiziološku aktivnost njušne lukovice pri reagiranju na svaki od mirisa. Bilo je jasno kako njušna lukovica reagira specifično i brzo na negativne mirise i šalje izravan signal u motorni korteks unutar otprilike 300 milisekundi. Signal uzrokuje da se osoba nesvjesno nagne unatrag i dalje od izvora mirisa.

Rezultati ukazuju na to kako je njuh vrlo važan za sposobnost otkrivanja opasnosti u našoj blizini, a velik dio te sposobnosti nije na svjesnoj razini, ističu autori studije.

Izvor: Proceedings of the National Academy of Sciences