O vitaminu C pobliže

Zima je bez sumnje vrijeme za vitamin C. Uz sezonu šmrcanja, mnogi otvaraju i sezonu gutanja tableta vitamina C. Uvriježeno je mišljenje da s ovim vitaminom ne možemo pretjerati jer se u suvišku izlučuje iz organizma.. Međutim, je li doista tako? Postoje li situacije u kojima na tablete vitamina C ne treba gledati kao na bezopasne «bombončiće», ili doista nema razloga za oprez?
Velik doprinos medicini u prvoj polovici dvadesetog stoljeća donijelo je otkriće vitamina C i spoznaja o njegovoj izuzetnoj važnosti i utjecaju na zdravlje ljudi. Vitamin C prvi je izolirao mađarski biokemčar i nobelovac dr. Albert Szent-Gyorgyi. Nakon velikog otkrića, uslijedile su spoznaje o brojnim pozitivnim stranama ove molekule, posebice o ulozi vitamina C u sintezi kolagena i funkciji imunološkog sustava te o njegovoj antioksidativnoj aktivnosti.
Dvostruki nobelovac, dr. Linus Pauling prvi je spoznao izrazitu važnost vitamina C u održanju snažnog imunološkog sustava. Sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća propagirao je znatno povišen dnevni unos vitamina C, čak nekoliko stotina puta viši od onog propisanog RDA (preporučen dnevni unos). Smatrao je da povišen unos vitamina C prevenira i skraćuje trajanje obične prehlade. Iako je konvencionalna medicinska zajednica osudila ovakav Paulingov stav, ovaj veliki znanstvenik imao je velik broj sljedbenika te je uživao povjerenje «običnih ljudi» koji su mahom isprobavali utjecaj visokih doza vitamina C na sebi i svojim bližnjima.
Nobelovac Linus Pauling pokrenuo je novu paradigmu u nutricionizmu, baziranu na optimalnom unosu, a ne na deficitu. Definirajući ortomolekularnu medicinu, Pauling je bio barem 25 godina ispred medicinske zajednice. Upravo zbog Paulingove smjelosti, vitamin C danas ima zasluženi status. Znanstvene studije koje su uslijedile, dokazale su da uloga vitamina C u očuvanju zdravlja prelazi granice prevencije deficita ovog vitamina, odnosno skorbuta koji je uzrokovan deficitom. Uz to što djeluje kao antioksidans, ima ključnu ulogu u jačanju imuniteta, a cijeli niz potencijalnih pozitivnih učinaka ovoga vitamina još se istražuje.
Tko je izložen opasnosti od nedostatka?
Iako je skorbut (bolest koja nastaje usljed nedostatka vitamina C) postao nepoznanica u modernom društvu, postoji struja stručnjaka koja smatra da mnogi uzimaju manje vitamina C nego što im je potrebno. Umor, lako zadobivanje modrica ili krvarenje desni mogu biti rani znaci nedostatka vitamina C u prehrani. Dokazano je da pušači imaju niže razine vitamina C u organizmu te im je stoga potreban viši unos kako bi održali poželjnu razinu vitamina C.

Bolesnici sa zatajenjem bubrega izloženi su pojačanoj opasnosti od nedostatka vitamina C, međutim ovim se osobama preporučuje savjetovanje s liječnikom prije posezanja za dodatnim vitaminom C. Istraživanja su pokazala da su žene s nižim vrijednostima vitamina C u krvi izložene pojačanom riziku od pojave žučnih kamenaca.
Povišen unos vitamina C može koristiti osobama čija prehrana nije adekvatna, osobama starije dobi, alkoholičarima, pušačima, osobama koje uzimaju droge, osobama koje boluju od AIDSa, hipertireoidizma, tuberkuloze, osobama izloženima stresu, osobama koje se oporavljaju od operacije, osobama koje imaju opekline ili rane, osobama na dijalizi te osobama izloženima zagađenjima iz okoliša.
Simptomi deficita: skorbut, slabost mišića, natečene desni, gubitak zuba, umor, depresija, potkožno krvarenje, krvarenje desni, lako nastajanje modrica, natečeni i bolni zglobovi, krvarenje iz nosa, sporo cijeljenje rana, anemija.
Koliko treba dnevno uzeti?
**Preporučena dnevna doza (RDA) za vitamin C koja se primjenjuje u Republici Hrvatskoj iznosi 60 mg (prema Pravilniku o hrani za posebne prehrambene potrebe NN 81/2004). Američke preporuke navode dozu od 75 mg za žene nepušačice i 90 mg za muškarce nepušače. RDA za pušače iznose 110 mg dnevno za žene i 125 mg dnevno za muškarce.
Maksimalni dnevni dopušteni unos vitamina C prema Hrvatskom Pravilniku iznosi 350 mg, dok je američki Food and Nutrition Board donio odluku kako je maksimalni dnevni dopušteni unos 2000 mg ili 2g).
Osim što raznolikost vlada među preporukama, ona vlada i među pripravcima, pa tako na policama ljekarni možemo pronaći vitamin C u dozama od 60, 100, 200, 500, pa čak i 1000 mg. Pitate se što odabrati? Vjerojatno je najbolji odabir «zlatna sredina». Prema preporukama stručnjaka s Linus Pauling Institute-a, najbolja iskoristivost vitamina C postiže se u dozi od 200 – 400 mg.
Naime, u toj dozi postiže se najbolje zasićenje stanica vitaminom C te se stoga uzimanje doza viših od 500 mg «odjednom» smatra beskorisnim, jer će se veći dio vitamina C izlučiti iz organizma.
Postoje li nuspojave ili interakcije kod uzimanja vitamina C?
Kod nekih osoba javlja se proljev nakon što uzmu tek nekoliko grama dnevno, dok se kod drugih ne javljaju nikakve smetnje i ako uzimaju deseterostruko više doze. Izrazito visoke doze vitamina C mogu biti «otimači» bakra iz organizma, a poznato je da je bakar esencijalni nutrijent. Stoga je preporuka svim osobama koje uzimaju izrazito visoke doze vitamina C da pritom osiguraju i adekvatan unos bakra.

Budući da vitamin C povećava apsorpciju željeza, povišene doze vitamina C trebaju izbjegavati osobe koje imaju bolesti povezane s prekomjernim nakupljanjem željeza (primjerice: hemokromatoza, hemosideroza).
Simptomi trovanja vitaminom C uključuju glavobolju, pojačano mokrenje, grčeve u donjem dijelu trbuha, proljev, povraćanje, vrtoglavicu, drhtavicu.
Široko je (i pogrešno) rasprostranjeno vjerovanje da trudnice koje uzimaju velike količine vitamina C tijekom trudnoće rađaju djecu s povišenim potrebama za vitaminom C. Fenomen razvoja deficita vitamina C kod novorođenčadi provlači se čak i kroz neke medicinske udžbenike iako se temelji tek na jednoj studiji iz 1965. godine.
Smatra se da osobe koje su sklone nastanku bubrežnih kamenaca (u formi kalcij – oksalata) trebaju izbjegavati suplemente vitamina C jer se ovaj vitamin u tijelu može pretvoriti u oksalat i povisiti razinu oksalata u urinu.
Utjecaj lijekova
Dugotrajna upotreba aspirina može uzrokovati nedostatak vitamina C. Stoga se osobama na dugotrajnoj terapiji aspirinom preporučuje prehrana bogata voćem, povrćem, nemasnim mesom i morskim plodovima te cjelovitim žitaricama i mahunarkama.
Ipak, megadoze vitamina C nisu dobrodošle uz aspirin, budući da visoka razina vitamina C zakiseljava urin, što otežava izlučivanje aspirina iz organizma te se tada lijek zadržava u organizmu dulje nego što je potrebno.
Nedostatak vitamina C može se pojaviti kod uzimanja tetraciklinskih antibiotika, te je prilikom terapije potrebno osigurati prehranu bogatu vitaminom C.
Oralni kontraceptivi koji sadrže estrogene mogu utjecati na sniženje razine vitamina C u plazmi i bijelim krvnim zrncima, te je stoga uputno uzimati dodatni vitamin C tijekom uzimanja oralnih kontraceptiva.
Potencijalni terapijski učinci vitamina C
Jedan od najčešće konzumiranih nutrijenata s antioksidativnim djelovanjem je vitamin C. Vitamin C je topiv u vodi, a ljudski ga organizam ne može sintetizirati te se mora unositi hranom ili, u slučaju povećanih potreba, suplementima. U organizmu, vitamin C igra vrlo važne uloge: neophodan je u sintezi kolagena, pomaže funkciju tjelesnog obrambenog sustava potičući aktivnost bijelih krvnih zrnaca i povećavajući razinu interferona, odgovor antitijela i lučenje hormona timusa. Nadalje, vitamin C pomaže apsorpciju željeza, a samim time i formiranje crvenih krvnih stanica, pretvara folnu kiselinu u njen aktivni oblik, djeluje kao antihistaminik te na taj način može pomoći u olakšavanju simptoma alergija.

Zbog snažne antioksidativne aktivnosti, vitamin C i njegova potencijalno preventivna uloga u razvoju različitih degenerativnih bolesti predmet su velikog broja istraživanja. Najčešće se citiraju ona vezana uz ulogu vitamina C u prevenciji kardiovaskularnih i karcinogenih bolesti te bolesti očiju.
Kao snažan antioksidans, vitamin C može djelovati na smanjenje oksidacije LDL («lošeg») kolesterola, procesa koji je preteča kardiovaskularnih bolesti posebice ateroskleroze, a posljedično i srčanog i moždanog udara.
Moguće zaštitno djelovanje vitamina C na različite maligne bolesti većina istraživača danas objašnjava sposobnošću vitamina C da kao snažan antioksidans neutralizira slobodne radikale prije nego što uopće oštete molekulu DNA i tako potaknu pojavu karcinoma. Objavljen je velik broj epidemioloških studija koje su proučavale vezu između unosa vitamina C (i hranom i suplementima) i rizika od različitih karcinogenih bolesti uključujući karcinom jednjaka, dojke, cerviksa, želuca, prostate, pluća i kolorektuma, no zaključci koji su doneseni nisu konačni. Najdosljednija epidemiološka otkrića vezana su uz zaštitno djelovanje vitamina C na razvoj karcinoma želuca. Značajni dokazi ukazuju na to da prisutnost vitamina C u želucu ili dvanaesniku spriječava formiranje štetnih prooksidansa u želučanom soku, što rezultira smanjenjem rizika od karcinoma želuca. U procesu kojim organizam odbacuje strana tijela i detektira znakove koji ukazuju na stanice tumora, vitamin C sudjeluje i stimulirajući produkciju interferona i anitijela, proteina koji štite tijelo od stranih tijela i tumorskih stanica.
U posljednjem desetljeću, istraživači su brojnim studijama pokazali da se rizik od očnih bolesti značajno smanjuje ukoliko je razina antioksidansa u krvi povećana. Razvoj katarakte i makularne degeneracije izravno je povezan sa štetnim djelovanjem slobodnih radikala. Studije koje su se bavile zaštitnim utjecajem vitamina C i ostalih antioksidansa na zdravlje očiju, pokazale su da se povećanim unosom navedenih tvari rizik od katarakte može smanjiti od 27 – 60%. Iz navedenog razloga, već 20-tak godina se u svrhu zaštite očiju preporuča povećan unos antioksidativnih tvari, u prvome redu vitamina C i E.

Izvori vitamina C u hrani
Najbolji izvori vitamina C u hrani su: crni ribiz, brokula, kupus, grejpfrut, paprika, kelj, limun, mango, naranče, papaja, krumpir, šipak, špinat, jagode, borovnice.
Vitamin C u dodacima prehrani
Vitamin C najčešće je u dodacima prehrani u obliku askorbinske kiseline, a dostupan je i u mnogim drugim oblicima, međutim vrlo je malo znanstvenih dokaza o boljoj apsorpciji ili učinkovitosti pojedinih oblika vitamina C.

Prirodni nasuprot sintetskom vitaminu C: Prirodna i sintetska askorbinska kiselina kemijski su identične molekule i nema poznatih razlika u njihovoj biološkoj aktivnosti ili bioraspoloživosti.
Soli askorbinske kiseline: Mineralne soli askorbinske kiseline su u tzv.puferskom stanju i stoga su manje kisele od askorbinske kiseline. Postoje naznake da je vitamin C u ovoj formi manje agresivan za osobe koje imaju osjetljivu sluznicu želuca. Natrij i kalcij askorbat najzastupljeniji su spojevi u ovoj vrsti suplemenata.
Vitamin C s bioflavonoidima: Bioflavonoidi su vrsta biljnih pigmenata topljivih u vodi koje često nalazimo u voću i povrću bogatom vitaminom C, posebice u citrusima. Iako se za mnoge bioflavonoide smatra da djeluju kao antioksidansi, postoji tek manji broj istraživanja koja su dokazala povećanu učinkovitost ili bioraspoloživost suplemenata vitamina C u kombinaciji s bioflavonoidima.
Askorbat i metaboliti vitamina C: Ester-C ® proizvod je koji sadrži kalcij-askorbat i male količine metabolita vitamina C (dehidroaskorbat, kalcij-treonat, ksilonat). Iako bi metaboliti vitamina C teorijski trebali pospješiti raspoloživost vitamina C, jedina objavljena studija provedena na ljudima nije pronašla razliku između Ester C ® i običnih tableta askorbinske kiseline.
Askorbil - palmitat: Askorbil palmitat zapravo je esterificirani vitamin C (askorbinska kiselina u spoju s masnom kiselinom). Budući da je u ovom slučaju askorbinska kiselina vezana uz zasićenu palmitinsku masnu kiselinu, ovakav oblik vitamina C topljiv je u mastima. Ideja primjene ovog suplementa je da ako se ova molekula apsorbira intaktna lakše dospijeva u dijelove tijela koji su građeni od masti (npr. membrane) i tako lakše obavlja svoju antioksidativnu aktivnost sinergijski s vitaminom E (koji je topljiv u mastima). Iako ideja zvuči primamljivo, realnost je najvjerojatnije potpuno drugačija jer se po svoj prilici oralno primjenjeni askorbil – palmitat u probavnom sustavu razlaže na askorbinsku i palmitinsku kiselinu, pa cijela teorija doslovno «pada u vodu».

Dr.sc. Darija Vranešić, dipl.ing.
(članak je dijelom objavljen u časopisu Doktor u kući, siječanj 2006.)