Novo istraživanje mozga povezuje usamljenost sa žudnjom za slatkim

Žudnja za slatkim često je prisutna pojava koja se javlja kod velikog broja ljudi te može biti uzrokovana različitim čimbenicima poput onih fizioloških, psiholoških ili socijalnih, a opisuje se kao potreba mozga za nagradom, a ne tijela za hranom. 
Žudnja za slatkim može biti povezana s našim fiziološkim potrebama. Primjerice, ako se javlja potreba za dodatnim unosom energije često se može osjetiti potreba za unosom namirnica bogatih šećerom, s obzirom da će one uzrokovati nagli porast razine šećera u krvi što će osobi dati osjećaj da ima energije.

Također, konzumacija namirnica bogatih šećerima može aktivirati centre zadovoljstva u mozgu. S druge strane, nagli porast razine šećera u krvi, najvjerojatnije će rezultirati i brzim padom razine šećera u krvi što pak vodi u začarani krug žudnje za šećerom, a koji je uzrokovan naglim promjenama u krvi.

Psihološki čimbenici također nisu zanemarivi. Emocionalna nelagoda, osjećaj dosade, usamljenosti ili pak pojačane stresne situacije također mogu uzrokovati povećanu želju za konzumacijom slatkog. Tu su i socijalni čimbenici, poput okruženja u školi, na fakultetu, poslu ili pak prehrambene navike osoba kojima smo okruženi većinu vremena, a koje također mogu utjecati na naše prehrambene navike te potencijalno uzrokovati žudnju za slatkim. 

Važno je naglasiti da je žudnja za slatkim normalna pojava, no problem nastaje kada ona postane prekomjerna te dovede do neželjenih posljedica i zdravstvenih stanja. Upravo zbog toga važno je razviti strategije koje mogu pomoći suzbiti žudnju za slatkim.

Kako doskočiti žudnji za slatkim?

Važno je, ponajprije, znati razlikovati žudnju tj. želju od gladi. Osjećaj gladi često pokušavamo utažiti namirnicama koje će izazvati brzi porast šećera u krvi, a žudnja u kombinaciji s gladi predstavlja snažnu potrebu s kojom se rijetko tko može nositi. Upravo zbog toga važno je znati prepoznati glad te istu utažiti nutritivno bogatim namirnicama, među kojima se ističu namirnice bogate proteinima koje će osigurati sitost. Slično se ponekad dogodi i sa žeđi. Taj osjet često zamijenimo za glad što može rezultirati ranije navedenim. Šarene namirnice na tanjuru te obilje fitokemikalija, vitamina i mineralnih tvari, kvalitetnih masnoća poput omega-3 masnih kiselina, ali i dovoljne količine tekućine, poglavito vode, osim što će zadovoljiti fiziološke potrebe, blagotvorno će utjecati i na psihološko stanje pojedinca. 

Voće nakon obroka može biti mudra opcija za sprječavanje ove pojave. Neće uzrokovati nagli porast, samim time niti nagli pad razine šećera u krvi, a zbog svojeg slatkog okusa ipak će pridonijeti zadovoljstvu te osjećaju kao da ste zadovoljili potrebu za slatkim. Umjetna sladila bilo bi mudro izbjegavati te se radije poslužiti razumnim količinama prirodnih sladila poput javorovog sirupa, meda ili šećera od trske. 

Pravilan raspored obroka tijekom dana te unos hrane u pravilnim razmacima tijekom svaka 3-4 sata trebao bi pridonijeti održavanju stabilnije razine šećera u krvi te posljedično umanjiti žudnju za slatkim. Također, uravnotežena prehrana, u kojoj su zastupljeni svi makronutrijenti u preporučenim količinama, trebala bi smanjiti učestale pojave žudnje. 
Pojedina istraživanja ukazuju kako šetnja ili drugi oblik tjelesne aktivnosti, uključujući i vježbanje kod kuće, mogu umanjiti žudnju za slatkim. Tjelesna aktivnost potaknut će lučenje endorfina, neuroprijenosnika koji će pridonijeti dobrom raspoloženju te će umanjiti žudnju za slatkim. 

Osim hrane, strategije za smanjenje žudnje mogu biti i psihološke i socijalne prirode. Dobar i kvalitetan san te ustaljena higijena spavanja mogu spriječiti pojavu dnevnih žudnji za slatkim. Poznato je kako manjak sna rezultira povećanim lučenjem hormona kortizola, hormona stresa koji negativno djeluje na krvni tlak i razinu šećera u krvi, a dugotrajno povišeno lučenje kortizola povezuje se s prekomjernom tjelesnom masom i dijabetesom. Osobe koje pate od nesanice imaju sniženu razinu leptina u krvi, dok u normalnim okolnostima, povišena razina leptina potiskuje apetit i povećava potrošnju energije. Protutežu leptinu u tijelu daje grelin, hormon koji se luči u želucu dok leptin proizvode stanice masnog tkiva.

Socijalni aspekt žudnje za hranom

Usamljenost nije samo pitanje raspoloženja, poruka je novijih istraživanja, koja sugeriraju da osobe koje se smatraju socijalno izoliranima također mogu imati intenzivnije žudnje za slatkim namirnicama, na što ukazuju snimke moždane aktivnosti.

Istraživanje objavljeno u časopisu JAMA Network Open  nadovezuje se na prethodna istraživanja koja povezuju usamljenost s lošim mentalnim zdravljem, kognitivnim padom, debljanjem i kroničnim bolestima povezanim s pretilošću poput dijabetesa tip 2. Unatoč obilju dokaza za ove poveznice, znanstvenici još uvijek nemaju jasnu sliku o temeljnim uzrocima zbog čega su promatrali moždane putove te prejedanje promatrali kao mehanizam suočavanja s usamljenošću. U istraživanju znanstvenika sa Sveučilišta u Kaliforniji sudjelovale su 93 žene, koje su anketirane te ispitivane o svojim socijalnim vezama, osjećaju usamljenosti, izolaciji, tjelesnoj masi i prehrambenim navikama. Magnetska rezonanca (MR) korištena je kako bi se istražila reakcija mozga na apstraktne slike koje nisu povezane s hranom ili fotografije različitih slatkih i slanih namirnica. 

Rezultati su pokazali da su sudionice s višim razinama socijalne izolacije bile sklonije intenzivnim žudnjama za hranom, nezdravim prehrambenim navikama te simptomima anksioznosti i depresije. Nalazi MR su također otkrili da su sudionice koje su se osjećale najviše socijalno izolirano imale najviše aktivnosti u moždanim područjima za koje se smatra da igraju ulogu u reagiranju na žudnje za slatkim namirnicama.

Najusamljenije sudionice također su imale smanjenu aktivnost u moždanim područjima koja igraju ulogu u samokontroli povezanoj s prehrambenim ponašanjem.
Socijalna izolacija može izazvati žudnje za hranom slične žudnjama za društvenim povezivanjem što ukazuje na utjecaj naših socijalnih odnosa na odabir hrane, poglavito one visokoprocesirane i bogate energijom. 
Iako su potrebna dodatna istraživanja na ovom području, važno je znati kako osim fizioloških procesa, oni socijalni i psihološki u velikoj mjeri utječu na naš odnos s hranom upravo putem ranije spomenutih fizioloških procesa na koje imaju izraziti utjecaj. 

Izvor:  Zhang, X., Ravichandran, S., Gee, G. C., Dong, T. S., Beltrán-Sánchez, H., Wang, M. C., Kilpatrick, L. A., Labus, J. S., Vaughan, A., & Gupta, A. (2024). Social Isolation, Brain Food Cue Processing, Eating Behaviors, and Mental Health Symptoms. JAMA network open, 7(4), e244855.