Nova studija potvrdila kako osobe starije dobi ne unose dovoljno proteina

Postoje značajni dokazi koji ukazuju na povećane potrebe za proteinima kod starijih osoba kako bi se spriječio gubitak mišićne mase i smanjio rizik od ozljeda i invaliditeta. Ovo se posebno odnosi na populaciju starijih osoba s dijabetesom tip 2, jer postoji snažna poveznica između unosa proteina i mišićne mase i snage.

Prema nedavnom istraživanju, unos od 25-30 g proteina po obroku, posebno aminokiselina razgranatog lanca poput leucina, smatra se dovoljnim za poticanje sinteze mišića. Međutim, kod osoba s dijabetesom tipa 2, metabolički poremećaji značajno utječu na regulaciju metabolizma proteina. Zbog toga je kod starijih osoba s dijabetesom još važnije zadovoljiti ove preporuke za unos proteina.

Ipak, unos proteina u starijoj populaciji često je ispod preporučene razine. Stoga je cilj nove studije bio prikupiti podatke o unosu proteina i leucina kako bi se spriječila povezana sarkopenija i slabost.

Studija je uključivala 138 ispitanika s dijabetesom tip 2, uključujući 91 muškarca i 47 žena, u dobi od 65 godina i starijih. Dijetetičari su prikupljali podatke o unosu proteina i leucina pri svakom obroku putem 24-satnog prisjećanja o unosu hrane. Ukupni dnevni unos proteina izražen je kao g/dan i g/kg TM/dan (po kilogramu tjelesne dnevno), a unos leucina kao mg/dan.

Prema PROT-AGE-u preporučuje se unos od najmanje 1,0 g proteina/ kg TM/dan, dok starije osobe koje imaju akutne ili kronične bolesti trebaju još više proteina u prehrani od 1,2 – 1,5 g/kg tjelesne mase/dan. Preporuke također ukazuju na unos leucina od 3000 mg pri svakom obroku kod starijih osoba.

U ovoj studiji adekvatan unos proteina i leucina po obroku je veći od 25 g, odnosno 2500 mg za proteine ​​i lecuin. Međutim, prosječni unos proteina unutar ispitivane skupine bio je 0,9 g/kg TM/dan, pri čemu samo 23% ispitanika zadovoljava preporučeni unos proteina. Nijedan od ispitanika nije postigao ciljani unos proteina za doručak, dok je 59% postigao cilj za ručak, a samo 32% za večeru.

Slično tome primijećeno je da nijedan ispitanik nije uspio postići preporučeni unos leucina za doručak, te da je prosječan unos bio samo 579 mg. Za ručak je cilj ispunilo 29% ispitanika, dok je samo 13% postiglo ciljeve za večeru.

Ovi rezultati ukazuju na nedovoljan unos proteina kod starijih osoba s dijabetesom tip 2, osobito tijekom doručka i večeri, te na značajno ispodprosječan unos leucina pri svakom obroku.

Osim kvantitete, kvaliteta proteina u prehrani igra važnu ulogu i ovisi o bioraspoloživosti (procesu provjere i apsorpcije) i biološkoj vrijednosti (aminokiselinskom profilu). Stoga bi jedna od potencijalnih intervencijskih strategija bila poboljšati kvalitetu i kvantitetu proteina u prehrani kako bi se zadovoljio preporučeni unos proteina i leucina. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se utvrdili učinci nedostatka proteina i leucina na zdravlje mišića ove populacije.

Izvor: Nutrients