Nedavno istraživanje koje je obuhvatilo više od 20000 sudionika srušilo je mit o debljini uzrokovanoj genetikom. Genotipizirano je desetak različitih „kodova“ zaslužnih za tjelesnu masu i konstituciju te je njihovim međusobnim kombinacijama i odnosima dobiven rezultat koji govori da je svega 1% varijacija u težini odnosno BMI (indeksu tjelesne mase) ovisno o genima.
Kako bi se opravdali, pretili vrlo često pribjegavaju genetskim objašnjenjima vlastite debljine, izgovarajući se na svoje pretile roditelje i pretke i tvrdeći da „im nije jasno zato su pretili, a skoro ništa ne jedu“… Međutim, prilično je jasno kako ta epidemija modernog doba zvana pretilost svoje korijene ne nalazi u genetskom kodu, nego u prekomjernom kalorijskom unosu.
Današnji način života podrazumijeva minimum tjelesne aktivnosti te dostupnost visokokalorične hrane u obliku malih, spretnih, slatko-masnih zalogaja . Stoga rješenje, odnosno krivca ne treba tražiti na molekularnoj razini, već – u hladnjaku.
Izvor: American Journal of Clinical Nutrition, December 2009