Magdalena Klepo

Datum objave: 03. 01. 2024.

Otprilike jedna od deset osoba u SAD-u ima šećernu bolest tipa 2 (ŠBT2), a ako se trenutni trendovi nastave procjenjuje se da će taj broj porasti na jednu od tri odrasle osobe. Upravo iz tog razloga, inovativne strategije liječenja ŠBT2 prijeko su potrebne.

Oboljelima se najčešće preporučuje ograničenje kalorijskog unosa s ciljem postizanja kontrole tjelesne mase i poželjnih vrijednosti glukoze u krvi. Međutim, mnogi oboljeli teško se pridržavaju klasičnih dijeta jer je unos energije potrebno svakodnevno pratiti. Nedavno je istaknut još jedan pristup liječenju koji se temelji na ograničenju vremenskog razdoblja unosa hrane bez svakodnevnog brojanja kalorija. Ovakav način prehrane naziva se „vremenski ograničeno jedenje“ ili „povremeni post“ koji podrazumijeva da se svaki dan određeni broj sati posti. Dužina posta može varirati pa je tako najčešći oblik posta 16/8 koji podrazumijeva da se tijekom 16 sati u danu posti, a 8 sati jede.

Dokazi pokazuju da ograničenje vremenskog razdoblja unosa hrane na 6 do 10 sati tijekom 24 sata dovodi do smanjenja energetskog unosa za 200 do 500 kcal/dan. Također je uočeno lakše pridržavanje spomenutog načina prehrane u odnosu na klasične dijete. Mogući razlog je što pojedinci sami odabiru hranu koju će jesti, a vrijeme konzumacije prilagođavaju svojim obvezama i navikama hranjenja. Prethodne studije koje su istraživale učinak povremenog posta kod odraslih osoba s ŠBT2 zabilježile su gubitak tjelesne mase od 1 % do 4 % te smanjenje razine glikiranog hemoglobina, HbA1c za 1,5 % kod osoba koje su se pridržavale posta usporedbi s kontrolnom skupinom. Međutim, provedena istraživanja su kratko trajala (3-12 tjedana) te nisu provedene usporedbe sa standardnim smanjenjem kalorijskog unosa.

Stoga je nedavno provedena šestomjesečna studija usporedila učinke tri obrasca prehrane, 8-satnog posta (jedenje sve hrane između 12 i 20 sati, bez brojanja kalorija), prehrane s dnevnim ograničenjem kalorija od 25 % te uobičajene prehrane na kontrolu tjelesne mase i razine glukoze u krvi u skupini odraslih osoba s ŠBT2 i pretilošću.

Studija je uključila 75 sudionika nasumično podijeljenih u tri skupine: pojedinci koji su se pridržavali vremenski ograničenog unosa hrane, pojedinci koji su smanjili unos kalorija te kontrolna skupina. Sudionicima je tijekom šest mjeseci mjerena tjelesna masa, opseg struka, vrijednosti glukoze u krvi i drugi zdravstveni parametri.

Uočeno je da je u skupini koja je pratila 8-satno ograničenje došlo do većeg smanjenja ukupne tjelesne mase u odnosu na skupinu sa smanjenim unosom kalorija i kontrolnom skupinom.

Unatoč većem smanjenju tjelesne mase, smanjenje razine HbA1c bile su slične u obje skupine u usporedbi s kontrolnom skupinom. Sudionici skupine koja je pratila vremenski ograničen unos hrane lakše su se pridržavali svog načina prehrane te su postigli veću ukupnu restrikciju energije u usporedbi sa skupinom koja je smanjila kalorijski unos.

Znanstvenici zaključuju da je povremeni post, bez svakodnevnog brojanja kalorija učinkovita strategija za mršavljenje i snižavanje razine HbA1c kod osoba s ŠBT2 i pretilošću. Također ističu da bi se osobe s ŠBT2 svakako trebale savjetovati sa svojim liječnicima prije nego započnu sa spomenutim obrascem prehrane.

Izvor: JAMA Network Open

Pošalji prijatelju na email

Komentari