More nas iscjeljuje

Talasoterapija je primjena fizičkih i kemijskih čimbenika mora i primorja u liječenju i rehabilitaciji. Tretman morskom vodom može biti učinkovit u liječenju, ali i prevenciji cijelog niza bolesti. Naziv talasoterapija dolazi od grčke riječi thalassos što znači more i skovan je u 19. stoljeću..

Talasoterapija polučuje kompleksan blagotvoran učinak na organizam čovjeka. Čimbenici mora sastoje se u temperaturi zraka, vlažnosti, brzini vjetra, toplini sunčeve energije, zračenju sunca, nedostatku onečišćenja i alergena, prisutnosti eteričnih ulja, natrij - klorida, fluorida i joda. Uporaba svježe morske vode potiče izmjenu minerala i toksina između tijela i vode.

More je izrazito bogato mineralima i živim organizmima zbog čega je tako jedinstveno. Ne može se nadomjestiti, umjetno proizvesti niti držati duže od 24 sata. Zbog toga se talasoterapija može održavati jedino na obali mora.

U Hrvatskoj postoji tradicija talasoterapije, a lječilišta talasoterapijom postoje u Crikvenici, Opatiji, Rovinju i Velom Lošinju.
Talasoterapija se koristi kod slijedećih stanja:

- reumatskih poremećaja kostiju i zglobova (npr. bolovi u leđima, išijas)
- sportskih ozljeda i oštećenja
- problema s cirkulacijom krvi
- psorijaze
- stanja povezanih s modernim načinom življenja: stres, prekovremeni rad, živčana napetost
- prevencije i liječenja srčano-žilnih bolesti
- ovisnosti o nikotinu
- debljine
Ljekovit boravak na Jadranskom moru

S mora se uvijek vraćamo u punoj snazi i “napunjenih baterija”. Možda ne bi očekivali, ali za to postoji pravo znanstveno objašnjenje. Boravkom na Jadranskom moru izlažemo se sinergijskom ljekovitom učinku morske vode, mediteranske klime i aromatičnog raslinja. Mediteranska klima, kao složeni prirodni ljekoviti činitelj, odlikuje se naglašenom insolacijom, koja može izazvati posebne, ciljano korištene ljekovite učinke.

More nas iscjeljuje tisućljećima
Otac medicine, Hipokrat (460- 375 g. pr. Krista) prvi je poučavao o ljekovitom učinku mora i morskih krajeva na svojem zavičajnom otoku Kos, na arhipelagu Dodecanesos u Egejskom moru. Legenda kaže da je do te spoznaje došao promatrajući blagotvoran učinak koje je more polučivalo na oštećene ruke ribara. Shvatio je da morska voda smanjuje rizik od infekcije i obnavlja stanice te potiče izmjenu minerala i toksina između krvi i vode. Stari Grci bili su posebno fascinirani iscjeljujućim svojstvima mora. Grčki pjesnik Euripid (480 – 460 g. pr. Krista) napisao je: «Mora vraća zdravlje čovjeku.», a grčki filozof Platon (428 – 437 g.

pr. Krista) izjavio je da «More ispire sve čovjekove boljke.».

Francuski znanstvenik René Quinton posvetio je svoj rad proučavanju morske vode, a 1906. g. objavio je knjigu «L'eau de Mer, Milieu Organic» ("Morska voda, organski medij"), u kojoj je ukazao na kemijsku sličnost krvne plazme i morske vode. Quintonov kolega Claude Bernard otkrio je da je tijelo sastavljeno od 70 % vode, a zajednički su proučavali sastav krvi, međustanične tekućine i limfu. Quinton je 1897 g. došao do zaključka da je ljudski organizam analogan morskoj vodi jer posjeduje jednak sastav minerala.
Današnja filozofija iscijeljenja talasoterapijom veže se za staru izreku «Zdrav duh u zdravome tijelu» te se temelji na hipotezi da će se tijelo bolje iscijeliti ako se um drži podalje od problema. Stoga su talasoterapijski centri uvijek smješteni u oazama mira, odvojeni od gradske vreve i stresa.

Naša otočna mjesta, kao i ona priobalna, po mjeri sazdana na poluotočnim rtovima (Rovinj, Zadar, Dubrovnik), ili podno impozantnih planinskih lanaca (Opatija, Makarska i okolna mjesta) – a što im daje neobičnu sceničnost – upravo su bogomdani terapijski areali, baš po naputku starogrčkog liječnika Galena (II. st. pr. Krista) koji zagovara «udisanje zraka na stijenama o koje se razbijaju morski valovi».

Talasoterapija se ne oslanja isključivo na učinak morske vode, važan dio tretmana čini upravo promjena životnog stila, novo okruženje, oslobađanje od stresa svakodnevnog života i kompleks aerosolne i sunčane terapije. Sićušne čestice soli u zraku (aerosol) nalaze svoj put do najdubljih predjela plućnih alveola te polučuju značajan fiziološki učinak. Ultraljubičasto zračenje djeluje povoljno na metabolizam kalcija. Oligoelementi (elementi u tragovima) i minerali poput magnezija, mangana, kobalta prodiru u organizam iz mora i zraka te potiču prirodne obrambene snage organizma.
Plivanjem dolazimo u dodir s novim elementom – vodom koja ima sasvim druge značajke nego zrak ili tlo. Voda utječe na fiziološke promjene organizma i uvjetuje drugačiju biomehaniku gibanja od gibanja na suhom. Gibanje u vodi naliči laganoj masaži izvođenoj na otvorenom prostoru negdje daleko od lošeg gradskog zraka. Zrak tik nad površinom vode čist je i bez primjesa praha i druge nečistoće karakteristične za gradsku sredinu. Tjelesni pokreti pri plivanju aktiviraju kompletnu muskulaturu i stoga je razvitak muskulature cjelovit i skladan. Plivanje utječe na pravilno držanje tijela i predstavlja preporučljiv oblik korektivne gimnastike.

Uloga plivanja na razvoj plućno – srčanog – žilnog sustava izrazito je važna. Volumen srca koji omogućuje ekonomičan rad srčanom mišiću i količina krvi koju srce istisne primjerenom srčanom frekvencijom, daje mogućnost idealnog iskorištavanja prilikom većine opterećenja. Plivanje utječe na periferni optok krvi i uzrokuje sniženje krvnog tlaka.
Darija Vranešić, dipl.ing