Linus Pauling i vitamin C

Velik doprinos medicini u prvoj polovici dvadesetog stoljeća donijelo je otkriće vitamina C i spoznaja o njegovoj izuzetnoj važnosti i utjecaju na zdravlje ljudi. Vitamin C prvi put je izolirao mađarski biokemčar i nobelovac Dr. Albert Szent-Gyorgyi.. Nakon velikog otkrića, uslijedile su spoznaje o brojnim pozitivnim stranama ove molekule, posebice o ulozi vitamina C u sintezi kolagena i funkciji imunološkog sustava te o njegovoj antioksidativnoj aktivnosti.

Dvostruki nobelovac, Dr. Linus Pauling prvi je spoznao izrazitu važnost vitamina C u održanju snažnog imunološkog sustava. Sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća propagirao je znatno povišen dnevni unos vitamina C, čak nekoliko stotina puta viši od onog propisanog RDA (preporučen dnevni unos). Smatrao je da povišen unos vitamina C prevenira i skraćuje trajanje obične prehlade. Iako je konvencionalna medicinska zajednica osudila ovakav Paulingov stav, ovaj veliki znanstvenik imao je velik broj sljedbenika te je uživao povjerenje «običnih ljudi» koji su mahom isprobavali utjecaj visokih doza vitamina C na sebi i svojim bližnjima.

Nobelovac Linus Pauling pokrenuo je novu paradigmu u nutricionizmu, baziranu na optimalnom unosu, a ne na deficitu. Definirajući ortomolekularnu medicinu, Pauling je bio barem 25 godina ispred medicinske zajednice. Upravo zbog Paulingove smjelosti, vitamin C danas ima zasluženi status. Znanstvene studije koje su uslijedile, dokazale su da uloga vitamina C u očuvanju zdravlja prelazi granice prevencije deficita ovog vitamina, odnosno skorbuta koji je uzrokovan deficitom. Uz to što djeluje kao antioksidans, ima ključnu ulogu u jačanju imuniteta, a cijeli niz potencijalnih pozitivnih učinaka ovoga vitamina još se istražuje.

Interes za znanost o prehrani
U svojoj knjizi «Kako živjeti dulje i osjećati se bolje», Pauling za sebe kaže da je znanstvenik: kemičar, fizičar, kristalograf, te da se bavi molekularnom biologijom i medicinskim istraživanjima, a tijekom šezdesetih godina počeo se zanimati za vitamine. Pauling se zainteresirao za znanstvene aspekte ljudske prehrane, budući da je zaključio kako se znanost o prehrani prestala razvijati. Činilo mu se da stari profesori nutricije (znanosti o prehrani), koji su utemeljili ovu znanost tridesetih godina dvadesetog stoljeća, toliko uživaju u samozadovoljstvu zbog svojih dotadašnjih uspjeha i dostignuća, da vrlo uspješno zaobilaze nova otkrića u biokemiji, molekularnoj biologiji i medicini, uključujući i nove spoznaje o vitaminima i ostalim hranjivim tvarima.

Pauling je smatrao da je bolje provoditi terapiju pomoću tvari koje su poznate organizmu, nego korištenjem sintetskih tvari koje obično polučuju i neželjene toksične učinke. Pod pojmom ortomolekularne medicine podrazumijevao je terapiju različitim dozama netoksičnih tvari, poput vitamina C i nekih drugih vitamina, koji se normalno pojavljuju u tijelu i potrebni su za održanje zdravlja. Njegov rad na području molekularne biologije uvjerio ga je u važnost vitaminske terapije kod raznih bolesti. Na početku svog rada bavio se biokemijom mozga i terapijom mentalnih bolesti, a zatim se u potpunosti posvetio nutritivnim terapijama bolesti poput prehlade, gripe, AIDS-a i raka.

Paulingov entuzijazam i ideja o učinkovitosti vitamina C ponukao ga je da 1970. g. objavi knjigu «Vitamin C i obična prehlada». Za to djelo dobio je iste godine nagradu Phi Beta Kappa, koja se dodjeljuje najboljoj znanstvenoj knjizi. Knjiga je izazvala žustre rasprave koje su potaknule mnoge znanstvenike da započnu kontrolirane pokuse. Pauling posebno ističe doprinos profesora Georgaea Beatona, pročelnika Odjela za prehranu, Fakulteta za higijenu, Sveučilišta u Torontu. Njegovi pokusi potkrijepili su postavku da je vitamin C djelotvoran u liječenju prehlade.
Uskoro nakon toga, Pauling se zainteresirao za primjenu vitamina C u tretmanu raka, na što ga je najviše potaknuo škotski liječnik Dr. Evan Cameron. Rezultat njihove suradnje je zajednička knjiga «Rak i vitamin C» koja je objavljena 1979.godine.
Danas, milijuni ljudi širom svijeta uzimaju dodatke vitamina, a lavinu je zasigurno pokrenuo Dr. Pauling popularizirajući svoja uvjerenja o molekularnoj ulozi vitamina C.
Osebujan lik i djelo

Gotovo je nemoguće pojmiti koliki je utjecaj Linus Pauling imao na čovječanstvo. Transformirao je kemiju iz deskriptivne u teorijsku znanost i bez straha je istraživao sve kuda ga je radoznalost vodila – od kemije, fizike i kvantne mehanike do biologije i medicine.
Tijekom života, došao je do brojnih otkrića koja su promijenila način na koji su znanstvenici vidjeli svijet. Dr. Pauling bio je pionir molekularne biologije, znanstvene grane koja je uvela revolucionarne promjene u znanosti, a u budućnosti će znatno utjecati na naše živote, od područja antioksidansa i virusa do genetičkog inženjerstva i kloniranja.
Linus Pauling došao je u centar pažnje kad je uspio uvjeriti javnost u opasnost nuklearnih eksperimenata, pa su konačno pod pritiskom te iste javnosti SAD, Sovjetski Savez i Velika Britanija obustavile ispitivanje nuklearnog oružja u atmosferi.

Upravo je Linus Pauling, dobitnik nobelove nagrade za kemiju (1954. g.), razotkrio prijevaru propagandnog aparata američke vlade. Jednostavnim i razumljivim jezikom objasnio je «običnim ljudima» fizikalne osnove nuklearnih eksplozija. Zbog tog doprinosa, Paulingu je 1962. g. dodijeljena Nobelova nagrada za mir.

Ovaj hrabri i brilijantni znanstvenik nije se bojao kontroverze i često je bio na meti «zlih jezika». Za sebe kaže da je imao nevjerojatnu sreću jer je tijekom života uvijek bio na pravom mjestu u pravo vrijeme, postavljajući prava pitanja. Ključ njegovog uspjeha bilo je kontinuirano križanje znanstvenih disciplina, odnosno multidisciplinarnost, pristup koji je danas neizbježan za napredak znanosti.

Posljednja tri desetljeća svojega života, Pauling se posvetio znanosti o prehrani i ulozi mikronutrijenata (posebice vitamina C) u fiziologiji ljudskog organizma. Popularizirajući ovu znanost, postao je medijska ličnost i lider nutritivne terapije, što ga je učinilo protivnikom konvencionalnih medicinara. Međutim, njegova brojna predavanja koja je održavao širom svijeta bila su izrazito posjećena, a ponosni smo što je jedna od njegovih destinacija bila Hrvatska.
Pauling je napustio ovaj svijet u svojoj 93. godini, a neprocijenjivo naslijeđe koje je ostavio čovječanstvu učinilo ga je besmrtnim.
- Darija Vranešić, dipl.ing
Sponzorirani članak: [url="#"] PlivitC.com [/url]