Datum objave: 13. 11. 2015.

Poznato je da djeca pretilih majki i sama imaju veći rizik od povećane tjelesne mase, no ne zna se točno koji sve čimbenici stoje iza ove povezanosti. Nova studija objavljena u časopisu The American Journal of Clinical Nutrition, predlaže da bitnu ulogu imaju i oligosaharidi humanog mlijeka (HMO) – posebna skupina neprobavljivih ugljikohidrata koji se u značajnom udjelu nalaze u majčinom mlijeku.

U studiji je sudjelovalo 25 parova majki i djece tijekom perioda od prvog do šestog mjeseca života djeteta. U ovom razdoblju, majkama je bio ispitivan sastav mlijeka, a djeci su bile praćene promjene u tjelesnoj masi i udjelu masti u organizmu.

Rezultati su pokazali da je veća raznovrsnost u sastavu HMO-a u majčinom mlijeku povezana s nižim udjelom tjelesnih masti kod djeteta u prvom mjesecu života. Nadalje, u dobi od šest mjeseci, primijećeno je da su s promjenama u udjelu masti povezani i neki specifični HMO-i. Konkretno, oligosaharid poznat pod kraticom LNFPI bio je povezan sa smanjenim udjelom masnog tkiva u djece – veće koncentracije u mlijeku doprinosile su u prosjeku 0,5 kg manjoj masnoj masi. S druge strane, veće koncentracije HMO-a zvanih LNFPII i DSLNT bile su povezane s 0,5 kg većom udjelom masnog tkiva u djece.

Budući da su ovo prvi podaci koji ukazuju na potencijalno bitnu ulogu HMO-a u tjelesnom razvoju djece, pred stručnjacima stoji još mnogo istraživanja kako bi se ovo područje još bolje razjasnilo. Na žalost, u studiji nije ispitano može li se prehranom utjecati na sastav mješavine HMO-a u mlijeku, no primijećeno je da pretile majke imaju manje poželjan sastav.

Pošalji prijatelju na email
Ključne riječi: dojenje,

Komentari