Znanstvenici ističu kako je vrlo teško definirati pojam hidracije jer su funkcija i skladištenje tekućine u tijelu vrlo složeni procesi.
Voda čini oko 63% tjelesne mase odrasle osobe te se njena količina u tijelu regulira na precizan način. Od ukupnog volumena vode, otprilike 30-35% čini unutarstanična tekućina, 20-25% tkivna tekućina, a 5% se zadržava u krvnoj plazmi. Međutim, voda je pohranjena u mnogim drugim mjestima, uključujući i probavni sustav te mokraćni mjehur. Pojmovi poput euhidracije, hipohidracije i dehidracije obično se odnose na sadržaj vode u cijelom tijelu.
Osjećaj žeđi, boja mokraće te vaganje prije i nakon tjelesne aktivnosti predstavljaju metode koje se dugi niz godina koriste za procjenu stanja hidracije. Iako ljudski organizam uspješno održava ravnotežu tekućine i elektrolita, znanstvenici ističu kako su za dobivanje najtočnijih podataka ove metode nedovoljne.
Smatraju kako se prilikom dizajniranja protokola za ispitivanje stupnja hidracije cijelog tijela trebaju uzeti u obzir mnogi čimbenici, uključujući željenu preciznost, cijenu, područje interesa, praktičnost i ograničenja u prikupljanju uzoraka.
Također, preporučuju uvođenje dodatnih parametara poput analize aktivacije neutrona, otopine stabilnog izotopa, bioimpedancije osmolalnosti plazme i osmolalnosti suza, koji bi se mogli koristiti u protokolu kako bi se dobila potpunija slika o stupnju dehidracije i rehidracije.
Stručnjaci će u budućim istraživanjima nastojati odgonetnuti kretanja tekućine između različitih odjeljaka u tijelu te pronaći najbolji način za procjenu stupnja hidracije tih odjeljaka. Zaključili su kako bi razvoj procjene stupnja hidracije pružio vrijedne rezultate u otkrivanju utjecaja hipohidracije na tjelesne funkcije.
Izvor: Journal of the International Society of Sports Nutrition
