Koliko nam je vode uistinu potrebno?

Nedavno su američki znanstvenici koji se bave pitanjem žeđi i dehidracije kod ljudi, diskreditirali dosadašnje preporuke o dnevnom unosu najmanje 8 čaša vode dnevno kao i tezu po kojoj smo onog trenutka kada osjetimo žeđ već dehidrirali. Također, iznesene su sumnje u vezi tvrdnji da se kofeinizirana pića ne računaju u dnevni unos tekućine jer izazivaju dehidraciju.
Sada grupa znanstvenika koja postavlja nacionalne nutricionističke standarde preispituje dosadašnje preporuke i sumnje izrečene u vezi tih preporuka s ciljem definiranja za zdravlje potrebnog dnevnog unosa vode.
Do tada, "obuzdajte svoju žeđ", savjetuje Dr. Heinz Valtin, profesor emeritus na medicinskom sveučilištu u Dartmouthu, čija se revizija «teorije 8 čaša vode dnevno» pojavila u American Journal of Physiology.
Nutricionistkinja Barbara Rolls napominje da su ljudi često često skloni vjerovanju da potrebna voda dolazi samo iz bočica ili slavine. A zapravo, ljudi absorbiraju vodu iz sve hrane koju jedu. Tako voće i povrće sadržavaju 80 – 95 % vode, meso sadžava znatne količine vode, pa čak i suhi kruh i sir sadžavaju oko 35 %vode, naglašava nutricionistkinja. Pri tome, mnogi od nas vođeni marketingom, slanom hranom ili suhom klimom, piju i više nego je potrebno.
Dr. Valtin upozorava da za osobe koje boluju od određenih bolesti, prekomjeran unos vode može biti opasan, čak i fatalan. Čak i zdravi ljudi – uključujući tinejdžere koji uzimaju ecstasy, što sa sobom nosi abnormalnu žeđ – povremeno piju previše vode. Takozvana intoksikacija vodom može poremetiti razinu natrija u krvi što može uzrokovati ometanje normalnih funkcija organizma.
Ipak, nitko ne osporava činjenicu da je unos vode neophodan. Naprotiv, starije osobe često imaju poremećem osjet žeđi i mogu se dovesti u ozbiljno stanje dehidracije. Osobe sa bubrežnim kamencima, primjerice, zahtijevaju veće količine vode, jednako kao i osobe sa povišenom tjelesnom aktivnošću.
Pitanje koliko dnevno vode trebamo unijeti i dalje ostaje.
Dr.Valitin koji je 40 godina pručavao način na koji tijelo održava zdravu ravnotežu tekućine, smatra da se današnje preporuke baziraju na onima iz 1945. godine, a koje su donešene na osnovu interpretacije izvješća Odbora za hranu. Tadašnje izvješće govrilo je da organizam treba 1 mililitar vode na svaku unesenu kilokaloriju – što bi značilo otprilike 8 čaša za tipičnu dnevnu prehranu od 2000 kcal – ali i da je «veći dio ove količine sadržan u hrani»